BiH
757

Kćerka Olge Sučić: Samo sam željela pravdu za svoju majku

Piše: A. Pobrić
Prošle su 23 godine otkako je Sarajevo ostalo bez svoje dvije heroine - Olge Sučić i Suade Dilberović, dvije žene koje su goloruke i ponosne stale na most braneći svoj grad od rata, mržnje i podjela. Tog 5. aprila 1992. godine jedna dvogodišnja djevojčica na Vrbanja mostu izgubila je majku. Njeno ime je Nora i danas je majka dvogodišnjeg dječaka.
Olga Sučić
Olga Sučić

Godinama je Nora živjela povučeno i nevidljivo. Želja njenog oca oduvijek je bila da je zaštiti i od javnosti i od nepravde.

Dvogodišnja Nora s majkom (Foto: Privatni album)
Dvogodišnja Nora s majkom (Foto: Privatni album)
"Sve do prije nekoliko mjeseci bila sam opterećena privatnim životom, finansijskim problemima, nisam imala ni posao, razmišljala sam da li ostati ovdje ili otići, sve dok igrom slučaja nisam upoznala gospođu Arijanu Saračević Helać. Tada sam najzad sagledala neke stvari u svom životu koje ranije nisam ni mogla ni htjela sagledati", ispričala je Nora u razgovoru za Klix.ba.

Ističe da njenoj porodici nikad niko s vlasti nije pokucao na vrata niti ih pitao kako su.

Njena majka Olga imala je 33 godine i radila kao službenica Skupštine Bosne i Hercegovine kada je izašla na ulicu kako bi se pridružila brojnim građanima Sarajeva u pobuni protiv rata i pokušaju da zaustave ludilo uz parolu "Mi smo za mir".

Kada je jedan reporter pitao zašto je tu, odgovorila je: "Ja sam majka dvoje djece i branit ću ovaj grad". Na radnom stolu je ostavila tašnu, poručivši da će se brzo vratiti.

Hicima su je pogodili zločinci paravojnih formacija Srpske demokratske stranke (SDS) koji su pucali na okupljene građane. Preminula je na putu do bolnice.

Olga je uz Suadu postala simbol građanskog otpora, ali kada je 6. aprila 1996. godine Vrbanja mostu promijenjeno ime, na njemu nije bilo spomena hrabroj majci.

Sarajevo 6. aprila 1992. (Foto: Arhiv/AFP)
Sarajevo 6. aprila 1992. (Foto: Arhiv/AFP)

"Moj otac je prvo bio šokiran kad je u jednim novinama izašla fotografija na kojoj je bila moja majka koju ranjenu ljudi nose u hitnu pomoć, a umjesto njenog imena stajalo je ime Suade Dilberović. Godinama se lomio da se njeno ime spomene, dok nismo došli do saznanja da postoje snimci na kojima se vidi moja majka", kazala je Nora.

Snimak je pronađen u arhivama, iako je do njega bilo veoma teško doći.

Foto: Arhiv/Anadolija
Foto: Arhiv/Anadolija

"On je na kraju bio presudan da se natpis na ploči promijeni i na njega napokon stavi i ime moje majke jer su se njena i Suadina smrt dogodile u nekoliko sekundi. Obje su bile tu i iz istog razloga, bez obzira što je moja majka bila žena od 33 godine, a Suada studentica od 25 godina. Meni je to sasvim isto i ja ih gledam podjednako. Ja sam samo željela pravdu za svoju majku", ističe Nora.

Foto: Arhiv/Anadolija
Foto: Arhiv/Anadolija

Priznaje da su njenu porodicu neki članci jako vrijeđali, te da je svjesna da i danas postoje pojedinci koji kao prvu žrtvu spominju Suadu Dilberović, a njenu majku svjesno zaobilaze.

"Možda da je bila Fatima, a ne Olga, možda bi bilo drugačije...", s gorčinom govori Nora.

Nora
Nora

Na pitanje je li je ovaj grad iznevjerio, odgovara: "Ovo je najmanje što mogu učiniti za svoju majku i sjećanje na nju, ali i za ovaj grad koji mi je tako malo dao, a koji ja tako puno volim. Milion puta sam imala priliku da odem, u ratu i nakon rata, ali ja sam tako vezana za ovaj grad i kad upoznam ljude koji se interesuju za mene i moj život danas, onda shvatim da imam snage oprostiti i neke nepravde da svi skupa krenemo dalje, bilo da smo Olga, Fatima ili neko treći".