Pitanje morala
1

Kako bi vojnici EUFOR-a u BiH spriječili zločine ako njihove države umanjuju one koji su se desili?

Piše: Fadil Hadžiabdić
Ilustracija: A.L/ Klix.ba
Ilustracija: A.L/ Klix.ba
Generalna skupština UN-a će se najvjerovatnije u maju izjasniti o rezoluciji o genocidu u Srebrenici, upravo će glasanje biti "lakmus papir" prema kojem će se znati namjere i odnos država prema Bosni i Hercegovini, ali posebno prema Bošnjacima.

Stanovništvo izbjeglo u Zaštićenu zonu Ujedinjenih nacija Srebrenicu i Žepu imali su obavezu da zaštite pripadnici UNPROFOR-a, u Srebrenici su to bili pripadnici vojske Nizozemske. Pripadnici UNPROFOR-a ne samo da nisu ispunili svoj zadatak zaštite civila nego su i dio civila koji se sklonio u bazu isporučili pripadnicima Vojske RS-a i MUP RS-a, koji su počinili genocid.

"Greškom, pogrešnom procjenom i nemogućnošću da se prepozna obim zla s kojim su suočene, Ujedinjene nacije nisu učinile svoj dio posla kako bi pomogle da se spasi narod Srebrenice", napisao je Kofi Annan, generalni sekretar UN-a u izvještaju o padu Srebrenice 2000. godine.

Anan je također, 2004. godine na Konferenciji o prevenciji genocida u Štokholmu kazao da su masovna ubistva u bivšoj Jugoslaviji i Ruandi su sramota za UN.

"Masovna ubistva u bivšoj Jugoslaviji i Ruandi su sramota za UN, jer su strašni zločini počinjeni pred očima naših trupa. Bili smo u stanju da spriječimo te zločine, ali umjesto toga, mi smo povukli svoje trupe. Zemlje, članice Vijeća sigurnosti, počinile su grešku. U biti svi smo mi zakazali", kazao je Annan.

Ujedinjene nacije nisu i pored preuzetih obaveza spriječile genocid, a izglasavanje rezolucije o genocidu u Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija će biti prilika da se trajno obilježi jedan od najgorih zločina počinjenih nakon Drugog svjetskog rata.

Iako se misije UNPROFOR-a i EUFOR-a znatno razlikuju u obimu, ideja o pružanju sigurnosti i stabilnosti stanovništvu Bosne i Hercegovine predstavlja idejnu osnovu.

Države, koje ne glasaju za usvajanje rezolucije o genocidu u Srebrenici sebe će trajno staviti na tamnu stranu historije, a posebno je problematično ukoliko rezoluciju ne podrže države koje sebe predstavljaju kao prijatelje Bosne i Hercegovine i dio su misije EUFOR-a.

Pitanje koje će se u tom slučaju morati postaviti je kako vjerovati da će pripadnici EUFOR-a iz država koje ne podržavaju internacionalno komemorisanje genocida u Srebrenici biti garant sprečavanja nekih budućih zločina i kako će stanovnici Bosne i Hercegovine imati povjerenje u oružane snage države koje sabotiraju međunarodno obilježavanje genocida u Srebrenici.

U tom pogledu posebno je problematično ponašanje Mađarske, čiji se general trenutno nalazi na čelu misije EUFOR-a.

Ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić je nakon razgovora sa ministrom vanjskih poslova Mađarske Peterom Sziijartom, kazao da je Szijjart poručio da Mađarska neće podržati rezoluciju o genocidu u Srebrenici.

Upravo ovaj potez Mađarske bi trebao biti crvena linija iza koje Mađarska se ne može ni u jednom slučaju predstaviti kao prijatelj Bosne i Hercegovine, a posebno "neutralni" posrednik u smirivanju unutarpolitičkih tenzija.

Države koje ne podrže usvajanje rezolucije o genocidu u Srebrenici, izgubiti će moralno pravo da kroz misiju EUFOR-a budu garant sigurnosti i stabilnosti.

Prisustvo vojnika iz država koje ne glasaju za rezoluciji u Srebrenici, mjestu gdje je počinjen genocid, moglo bi se protumačiti samo kao groteskno ismijavanje žrtava, a ne kao sila odvraćanja što bi EUFOR zapravo trebao biti.

Izglasavanje rezolucije o genocidu u Srebrenici je jedan od ključnih događaja u zaokruživanju priče o devedesetim, a protivljenje njoj će označiti i reevaluaciju uloge koju države mogu imati u Bosni i Hercegovini.