Komentari (6)
Povratak na članak
Prijava korisnika
NAPOMENA: Komentarisanje članaka na portalu Klix.ba dozvoljeno je samo registrovanim korisnicima. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima. Svaki korisnik prije pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korištenja komentara.
Pocetak rjesenja zaostajanja u razvoju lezi u nama samima, jer zajedno u zbiru cinimo civilno drustvo, a osim toga biramo zakonodavnu i politicku vlast koja je osnova svake efikasne drzave. Sve dok obican gradjanin ne nauci da je kljuc rjesenja u njegovim rukama, nikakva promjena u Bosni i Hercegovini nece biti moguca. To je prvi korak ka izlazu iz bilo kojeg problema u nasoj zemlji.
Zasto bi neko ucio godinama dan i noc ako vec zna da nece moci iskoristiti to svoje znanje u svrhu licnog prosperiteta? Dakle, osim znanja potrebno je imati okolinu u kojoj ce se takvo i slicno znanje moci primjeniti. Drugim rjecima, sta nam vrijedi dobar astronom kada ga nemamo cime lansirati u Kosmos? Da ne duzim, investiranje u obrazovanje, bez promjene citavog drustva, onakvog kakvo je danas prisutno, nece dovesti ni do kakvog pomaka. Osim toga, ocekivati da cemo se veoma brzo izvuci iz svega ovoga, hvatajuci se za slamku kroz reforme skolstva, sigurno je cista utopija. Ideje o drustvu koje uci lijepo zvuce ali u biti ne znace nista. Takve formulacije su upravo dokaz da birokratski teorijeski pristup problemu iz kancelarijske perspektive organizacija koje brinu brigu o razvoju nece nikada biti u stanju da bitno uticu na situaciju. Oni, uostalom, nisu u stanju da nas “nauce” necemu svrsishodnijem osim cinjenica o stanju u kojem se nalazimo, sto je jedino naucno utemeljeno.
U sred tog zacaranog kruga je svakako potreba da se ono znanje koje smo do sada nakupili, sto u ratu sto prije rata, djelimicno preobrazi. Koliko mi je poznati jos nemamo ni jednog nobelovca koji ima recept kako “zaboraviti” nepotrebno znanje ili znanje koje koci napredak, sto utoliko otezava nasu situaciju. Kako zaboraviti sve one navike iz birokratskog socijalizma i planske ekonomske logike ili kako zaboraviti rat i sve ono sto s njim ide pod ruku, od cega bih samo da spomenem urusen sistem vrijednosti, nedostatak vjere u bolju buducnost ili osjecaj pravednosti u ekonomske trzisne arsine ili tome slicno? Jedna od stvari koja se tesko uci je promjena navika. Svako ko je pokusao da se prodje cigareta, sigurno da ce potvrditi da je znanje o stetnosti cigareta po zdravlje smo jedna karika u cijelom procesu.
Ako jos tome pridodamo da je jedino istinsko ucenje na vlasitom iskustvu, u socijalno-ekonomskoj situaciji u kojoj se nasa zemlja nalazi, tesko je krenuti s mrtve tacke. Obrazovanje kosta novac, a da bi se taj novac zaradio, potrebno osim kapitala posjedovati i odredjena znanja, a mi smo deficitarni i po jednom i po drugom osnovu. Dilema koja mene licno intrigira je sljedeca: jesmo li siromasni sto smo neznalice ili smo neznalice jer smo siromasni? Biti pristalica cjelozivotnog ucenja je lako ali kako to organizovati bez potrebnih sredstava? Obrazovanje je uostalom proces kroz koji se raslojava stanovnistvo na uspjesne i neuspjesne, bogate i siromasne, pa s toga ne treba cuditi da su oni bogati u stanju vise investirati u vlastito obrazovanje, cime bi osigurali svoju poziciju na duzi period. Moguce je ovu tezu prenjeti na siromasna i bogata drustva. Ne nalazimo se u utaknici koji nikada ne mozeo dobiti?
Cini mi se da jos niko nije reagovao na ovu kolumnu iako datira jos od prosle godine, sto je u odredjenom smislu ogledalo interesovanja za temu obrazovanja u cjelini u nasoj zemlji. Kako ne bi samo kritikovao opste stanje svijesti, napisacu par recenica u nadi da ce se jos nekoliko posjetilaca usuditi reagovati. Drzim da je svaki razgovor sam po sebi forma objedinjavanja znanja pa se u tu svrhu sigurno ima smisla diskutovati. Djelimicno se slazem sa gosp. Tanovic. Mislim da je obrazovanje kroz institucije skolstva nedovoljno da bi dostigao nivo znanja tehnoloskih razvijenih zemalja. Ali ako podjemo od toga da se covjek, po onoj narodnoj, uci dok je ziv, mislim da svi ovi silni izvjestaji organizacija iz navedenih skracenica, ustvari ne donose neke bitne novosti. Na pitanje na koje nema odgovora je kako organizovati cjelozivotno obrazovanje, konkretno osim potrebnih postulata, nacela i teretskih postavki?
Postovani, da li je moguce dobiti kontakt email Prof. Tanovic? Zahvaljujem Dado