Zasto bi neko ucio godinama dan i noc ako vec zna da nece moci iskoristiti to svoje znanje u svrhu licnog prosperiteta? Dakle, osim znanja potrebno je imati okolinu u kojoj ce se takvo i slicno znanje moci primjeniti. Drugim rjecima, sta nam vrijedi dobar astronom kada ga nemamo cime lansirati u Kosmos? Da ne duzim, investiranje u obrazovanje, bez promjene citavog drustva, onakvog kakvo je danas prisutno, nece dovesti ni do kakvog pomaka. Osim toga, ocekivati da cemo se veoma brzo izvuci iz svega ovoga, hvatajuci se za slamku kroz reforme skolstva, sigurno je cista utopija. Ideje o drustvu koje uci lijepo zvuce ali u biti ne znace nista. Takve formulacije su upravo dokaz da birokratski teorijeski pristup problemu iz kancelarijske perspektive organizacija koje brinu brigu o razvoju nece nikada biti u stanju da bitno uticu na situaciju. Oni, uostalom, nisu u stanju da nas “nauce” necemu svrsishodnijem osim cinjenica o stanju u kojem se nalazimo, sto je jedino naucno utemeljeno.