Ako jos tome pridodamo da je jedino istinsko ucenje na vlasitom iskustvu, u socijalno-ekonomskoj situaciji u kojoj se nasa zemlja nalazi, tesko je krenuti s mrtve tacke. Obrazovanje kosta novac, a da bi se taj novac zaradio, potrebno osim kapitala posjedovati i odredjena znanja, a mi smo deficitarni i po jednom i po drugom osnovu. Dilema koja mene licno intrigira je sljedeca: jesmo li siromasni sto smo neznalice ili smo neznalice jer smo siromasni? Biti pristalica cjelozivotnog ucenja je lako ali kako to organizovati bez potrebnih sredstava? Obrazovanje je uostalom proces kroz koji se raslojava stanovnistvo na uspjesne i neuspjesne, bogate i siromasne, pa s toga ne treba cuditi da su oni bogati u stanju vise investirati u vlastito obrazovanje, cime bi osigurali svoju poziciju na duzi period. Moguce je ovu tezu prenjeti na siromasna i bogata drustva. Ne nalazimo se u utaknici koji nikada ne mozeo dobiti?