BiH
70

Godinu dana nakon kataklizme: Ožiljci peku mještane Crnog Blata

Piše: D. Brkić
(Foto: Darko Zabuš/Klix.ba)
Godinu dana nakon nezapamćene kataklizme u tuzlanskom naselju Crno Blato skoro na svakom koraku su vidljivi ožiljci nastali djelovanjem klizišta ogromnih razmjera. Porušene kuće, oštećen put, uništene njive i pašnjaci govore o danima kada je najvažnije bilo sačuvati živu glavu.

Naselje koje je od gradske vreve udaljeno desetak minuta vožnje automobilom bori se za svoj opstanak, iako ni sami mještani ne vjeruju da će dobiti bitku sa prirodom i njenim zakonima.

Dok otkida željeznu armaturu sa ruševina kuće svog rođaka, Krstu Đurića pitamo kakav je život u Crnom Blatu godinu dana nakon nezapamćene katastrofe.

"Težak! To je najkraće rečeno. Kuće su porušene, naše komšije izmještene na druge lokacije ili su kod rođaka i prijatelja. Mi, koji smo u svojim kućama, živimo u strahu od novih klizišta kojih, srećom, nakon 15. maja 2014. godine nije bilo", govori on.

Naselje nema perspektivu

U tužnom sjećanju ostao je snimak kuće iz Crnog Blata koja propada u utrobu zemlje. Vlasnik objekta i zemljišta je u inozemstvu i teško je vjerovati da će se ikada vratiti u Crno Blato.

"Mnogo ljudi iz Crnog Blata je po bijelom svijetu. Raseljavanje je počelo 1992. godine i nastavilo se do današnjih dana. Nažalost, moram reći kako mjesto u kojem sam rođen i odrastao nema perspektivu", kaže Rade Đurić dok stoji ispred totalno uništene kuće svog sina Srđana.

Klizište koje se pokrenulo 15. maja 2014. godine faktički je prepolovilo naselje Crno Blato. Kuće sa desne strane puta, ukoliko dolazite iz pravca Tuzle, pretrpjele su najveća oštećenja, dok su kuće sa lijeve strane puta oštećene, ali u njima još uvijek ima života.

Mnogi od mještana su se na svoju odgovornost vratili u ugrožene objekte, jer više nisu mogli biti podstanari u svom rodnom mjestu.

"Nije meni ništa nedostajalo dok sam bio kod svog rođaka, ali sam se osjećao nekako jadno. Poslije mjesec dana odlučio sam da se vratim svojoj kući koja se nalazi tačno ispod ugroženog područja. Svaki šum me budi, jer se plašim za svoju sigurnost", kaže Rade Đurić.

Mnogi nudili pomoć, ali...

Naselje Crno Blato, navode mještani, naseljeno je već nekoliko vijekova. Ime je dobilo, kako kažu, nakon što su se turski svatovi sa konjima zaglavili u blatu do guše. Oni su naselje prozivali Blato, a kasnije dodali i Crno.

"Nakon katastrofe mnogi su ovdje dolazili i nudili pomoć. Bilo je i onih koji su tražili broj žiroračuna kako bi preuzeli obavezu plaćanja naših kredita. Nakon godinu dana možemo reći kako nam je dodijeljeno u prosjeku po 3.000 KM. Šta možemo mi sa tim novcem?", pitaju se mještani Crnog Blata.

Mještanima Crnog Blata nuđene su druge lokacije za gradnju kuća. Jedna od njih je u blizini Plave poliklinike u naselju Slavinovići... Ali, oni teško da će ikada napustiti svoje mjesto.

"Mladih je ovdje godinama sve manje. Ostali smo mi stariji. Meni je 68 godina i gdje da idem odavde. Dok mi naprave novu kuću, ja ću umrijeti", kaže Krsto Đurić.

Pogled iz Crnog Blata ka naselju Solina i dalje ka Tuzli je bajkovit. Potpuni prirodni ambijent, cvrkut ptica, mir, tišina... Ipak, nemilosrdnost „majke prirode“ dovela je u pitanje opstanak ljudi na ovim prostorima, pogotovo kada je riječ o mještanima u gornjem dijelu Crnog Blata, malo udaljenijem od regionalne ceste Tuzla – Čelić.