BiH
172

Gladni i iznemogli radnici Gredelja svezali se konopcem i čekaju kraj agonije

Piše: Maja Nukić
Foto: F. K./Klix.ba
(Foto: Feđa Krvavac/Klix.ba)
Borba radnika Gredelja za svoja prava traje mjesecima. U Sarajevu su već tri dana. Stoje mirno ispred zgrade Ambasade Republike Hrvatske i čekaju da neko reaguje, uputi koju riječ i riješi njihovu agoniju.

Gladni su, žedni, iscrpljeni, ali zbog svojih porodica koje ih čekaju gladne u Dobošnici spremni su podnijeti i niske temperature kako bi se ovo sve konačno riješilo.

Danas su donijeli konopac i svezali se jedan za drugog i svoje ruke. Na njihovim licima vidljiv je umor. Nisu kvalitetno spavali ni jeli danima.

"Na ovaj korak smo se odlučili da pokažemo javnosti da smo nemoćni i da su nam ruke vezale vlasti Republike Hrvatske koje neće svoju firmu da natjeraju da dođe u BiH i riješi problem. Vlasnik ima samo dvije solucije - da dođe u Dobošnicu i pokrene proizvodnju ili da dođe u Kantonalnu agenciju za privatizaciju Tuzlanskog kantona i raskine ugovor o privatizaciji", rekao je Hamzalija Hankić, potpredsjednik Sindikata firme Gredelj Rewom.

Mnogi će pomisliti kako su ovo samo još jedni protesti u nizu, ali ovi ljudi nemaju kuda. Vlasnik firme se nalazi u Hrvatskoj i 4,5 godine nije došao u Dobošnicu. Nije uplatio ni 32 plaće niti zdravstveno osiguranje u tom periodu. Obraćali su se mnogima, ali bez uspjeha.

"Prije dva dana održan je sastanak u Vladi FBiH gdje je premijer Nermin Nikšić uputio apel i poziv Vladi RH da hitno odgovori na dopis, ali to hitno njima izgleda ništa ne znači. Već treći dan niko nam se ne obraća i nemamo nikakvih informacija", rekao je Hankić.

No, iz Sarajeva ne idu dok sve ne bude gotovo. Kažu, nemaju gdje. Hladno im je, a spavaju na stolicama u zgradi Saveza samostalnih sindikata BiH.

"Mi nemamo gdje. U Dobošnici je katastrofalna situacija. Ostajemo dok se naši zahtjevi ne ispune. A šta će se sutra dešavati, to smo Bog zna. Ljudi su pali psihički i bojim se čak da neko od njih ne počini samoubistvo", rekao je Hankić.

Vidljiv je očaj na licima radnika koji ne vide izlaz iz ove teške situacije. Štrajkovali su i glađu, ali ni to nije pomoglo.

"Nisam se okupao 11 dana, higijenski uvjeti su nikakvi. Ljudi prolaze pored nas, pomažu malo. Jedna gospođa nam je obećala doručak sutra. Apelujem svima koji mogu da nam pomognu, nama bijednik i gladnim radnicima da donesu hranu u Dom sindikata, puno bi nam značilo", apelovao je Hankić.