Obrazovni sistem
183

Da li treba skratiti časove u sarajevskim školama na 40 minuta? Ako se pita struka, to je loša ideja

Benjamin Redžić
Fotografija je ilustrativnog karaktera (Foto: D. S./Klix.ba)
Fotografija je ilustrativnog karaktera (Foto: D. S./Klix.ba)
Velika je rasprava oko prijedloga da se časovi u sarajevskim školama skrate sa 45 na 40 minuta. Prosvjetari kritikuju ovaj prijedlog, a među kritičarima je i Namir Ibrahimović koji je radio na reformi obrazovanja.
Ministarstvo za obrazovanje i odgoj Kantona Sarajevo je zatražilo od prosvjetnih radnika i roditelja da se očituju o ovom prijedlogu. Za Ibrahimovića, koji je direktor Osnove škole "Safvet beg Bašagić" i koji je vodio kurikularnu reformu, riječ je o neuobičajnoj praksi. Istakao je ono što su i drugi istakli, a to je na osnovu čega je skraćenje predloženo.

"Pitanje roditeljima, nastavnicima i direktorima da se časovi skrate na 40 minuta, a bez da postoji bilo kakva zapitanost, bez da postoji bilo kakva upitnost oko toga, bez da znamo zašto je potrebno da se izjašnjavamo, šta je problematično u 45 minuta nastave, šta bi bilo dobro ako bi se skratilo na 40 minuta je vrlo zbunjujuće i na neki način vrlo frustrirajuće", konstatovao je.

Napomenuo je da se predloženim Zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju Kantona Sarajevo tretira jako puno pitanja da bi se onda svela na nastavničko mišljenje o skraćivanju časa. Prema njegovim riječima, puno je važnije da se nastavnici pitaju za suštinske stvari, a to su:

  • Kakvo obrazovanje žele;

  • Kakve su reforme potrebne;

  • Da li se može provesti ono što je Ministarstvo zamislilo kao reformu;

  • Šta im nedostaje, šta je od zakonskih odredbi ograničavajuće, koje su od postojećih administrativnih obaveza beskorisne;

  • Šta bi trebalo promijeniti u generalnom statusu prosvjetnih radnika kroz promjene u pravilniku za napredovanje, kroz edukacije, kroz promjenu sistema kontinuiranog profesionalnog razvoja nastavnika, kroz definisanje standarda nastavničkog zanimanja, kroz definisanje učeničkih postignuća, kroz definisanje standarda šta jeste kvalitetna škola i šta jeste kvalitetan rad direktora.

Ibrahimović je poručio da su prethodno navedena pitanja mnogo važnija od, kako je naveo, deplasiranog i potpuno nepotrebnog pitanja dužine trajanja časa. Za njega je ključan kvalitet nastave.

"U reformisanoj školi, koju Kanton Sarajevo implementira od 1. septembra ove školske godine, bespotrebno je ograničavati trajanje časa. Bespotrebno je insistirati na postojećem sedmičnom rasporedu. Potrebno je različitim oblicima edukacije, javnih rasprava i svega ostalog naučiti škole kako da planiraju nastavu koja nije tradicionalna, koja nije ova koju pohađamo 50-60 godina, u kojoj će se omogućiti veća sloboda nastavnika i u kojoj će se osloboditi kreativnost nastavnika, u kojoj će se formirati profesionalne zajednice, koje će voditi djecu ka mnogo većim znanjima, nego što to rade sada, u kojoj će djeca vrlo rado ići u školu, u kojoj će biti sretna, vesela, u kojoj su učionice vrlo žive", obrazložio je.

Da li se u reformi razmatralo ovo pitanje

Ocijenio je da je na djelu potpuno potcjenjivanje prosvjetnih radnika i roditelja. S obzirom na to da je vodio reformu obrazovanja u Kantonu Sarajevo, pitali smo ga da li je tom prilikom razmatrano skraćenje časa.

"Apsolutno ne. Ono što smo imali kao ideju jeste da se promijeni ovaj ustaljeni obrazac (sistem 45 minuta časa, pet minuta odmora), tj. da to bude drugačije organizovano, da se dubinski izučavaju pojedine stvari, da škola bude ta koja će odrediti koliko je nastavnicima potrebno da rade s učenicima, a da to ne bude propisano zakonom. To je apsolutno kontra svake smislene reforme kojom se treba donijeti kvalitetno obrazovanje", poručio je.

"Suština je u kvalitetu, a ne vremenu"

Komentarisao je mišljenje pojedinih da bi čas možda trebalo skratiti sa 45 na 40 minuta zbog toga što pojedina djeca ne mogu biti potpuno koncentrisana svih 45 minuta. Sagovornik Klix.ba ponavlja da suština nije u dužini trajanja časa, već u konceptu, kvalitetu časa.

"Nemamo niti jedno ozbiljno istraživanje kojim će se potvrditi da će učenicima biti bolje ako se čas skrati na 40 minuta. Suština interesovanja učenika se sastoji od toga kako nastavnik organizuječas. Neće se to doslovno odnositi na svako dijete, jer djeca dolaze s različitim raspoloženjem. Suština je to da li će biti smisleno ono što se radi na času, da li će to biti aktivnosti kojima se kod djece pobuđuju interes i od njih traži da istražuju i uče, da ulaze u učionicu znajući da će napredovati", zaključio je Ibrahimović.

Stav sindikata

Sindikat osnovnog obrazovanja i odgoja Kantona Sarajevo je resornoj ministrici Naidi Hoti Muminović (NiP) uputio dopis u kojem su naveli da su "ponovo zatečeni".

"Moramo biti iskreni i reći da smo po ko zna koji put zatečeni ovakvim aktivnostima resornog ministarstva. Značajnu promjenu, kao što je ova, želite da riješite anketiranjem, odnosno prikupljanjem mišljenja, uz rok od tri dana. Smatramo da ste prije nego što ste predložili skraćenje trebali provesti konkretne naučne analize i na bazi toga ići u realizaciju navedenog. Osim evidentnog skraćenja trajanja nastave, ne vidimo na koji način je zahtjev argumentovan", istakli su.

Smatraju da bi se skraćenjem uskratio motivacioni dio časa ili eventualno završni dio časa namijenjen za učenička pitanja. I oni su mišljenja da suština treba biti na kvalitetu nastave kojom će učenici dobiti funkcionalna znanja. Poručili su ministrici da se skraćenjem časa neće dobiti ništa dobro te da su zbog toga protiv ovog prijedloga.

Podsjećamo, Hota Muminović je jučer u izjavi za Klix.ba obrazložila zašto je predložila skraćenje časa.

"U tradicionalnom načinu podučavanja trebalo nam je više vremena, to se sad sve ubrzava i mijenja. Eventualni 'višak' vremena dobro bi došao za suportivne programe, aktivnosti i sadržaje kojima postižemo cjelovit razvoj učenika. U školama su aktivne mnoge sekcije, projektne aktivnosti, tu su i prilike za podršku stručnih službi ili jednostavno bilo bi više vremena za slobodne aktivnosti ili domaću zadaću", naglasila je.

Ponovila je da se želi čuti mišljenja uključenih u obrazovni sistem kako bi se donijela konačna odluka po ovom pitanju.