Bulić smatra da bi potrošači u BiH trebali imati osnovne informacije kako bi se mogli rukovoditi prilikom kupovine proizvoda za koje sumnjaju da bi mogli biti genetski modificirani.
Ona podsjeća da je u BiH Zakon o GMO donesen 2009. godine, međutim, smatra da bi osim tog zakona, trebalo donijeti i niz pravilnika, jer, nažalost, kako je rekla, za robu koja se uvozi u BiH još uvijek ne postoji ispitna stanica koja bi redovno kontrolirala da li i u kolikoj mjeri proizvodi sadrže GMO.
Također je napomenula da u Sarajevu postoji Institut za inženjerstvo i biotehnologiju gdje se proizvodi mogu kontrolirati, ali kaže da kapaciteti Instituta još uvijek nisu dovoljni. U okviru ovog instituta radi i Laboratorija za GMO i biosigurnost hrane, ali, kako je rekla, "sve to još uvijek je u povoju".
Stoga, ističe ona, mnogi proizvođači i distributeri plasiraju proizvode koji sadrže GMO, a da nema naznake o genetskoj modifikaciji ili njenom stepenu.
Također pojašnjava da kada neko želi uvesti proizvode u BiH koji sadrže GMO, a ne podnese zahtjev za to i radi "mimo zakona", dovoljno je da na svoje proizvode ne stavi oznaku da sadrže GMO, jer, ponovila je, ne postoje kapaciteti da se svi proizvodi kontroliraju.
"Na prehrambenim proizvodima mora biti naznačeno da li su genetski modificirani, međutim to u BiH nije uređeno, jer je Zakon o GMO relativno nedavno donesen, tako da nema dovoljno institucija koje bi obezbijedile njegovo provođenje", kazala je Bulić.
Ona smatra da u BiH nema potrebe za uvozom hrane za ljude i životinje koja sadrži GMO, jer možemo sami da proizvedemo hranu koja nije genetski modificirana, ili da je uvezemo iz zemalja u okruženju, Hrvatske, Srbije, Turske, Makedonije ...
Ipak, napomenula je, ne treba sve uzimati s predrasudama, pa tako ni genetski modificirane proizvode, te da bi trebali vjerovati nauci i njenim dostignućima, ali da u isto vrijeme treba biti informiran i dati slobodu izbora potrošačima da biraju hranu koju žele.
Iz Agencije za sigurnost hrane BiH pojašnjavaju da su Zakonom o GMO u BiH propisani postupak i uslovi za ograničenu upotrebu, prekogranični prijenos, namjerno unošenje u životnu sredinu i stavljanje na tržište genetski modifikovanih organizama i proizvoda koji se sastoje, sadrže ili vode porijeklo od genetski modifikovanih organizama.
Međutim, ističu, u slučaju ograničene upotrebe GMO-a, korisnik je dužan izvršiti procjenu rizika za zdravlje ljudi i okoliš koji može izazvati takva upotreba, posebno uzimajući u obzir i pitanje odlaganja otpada i otpadnih voda.
Također, podnosilac zahtjeva za ograničenu upotrebu GMO dužan je priložiti kompletan elaborat koji je izradila ovlaštena institucija procjeni rizika za namjeravanu upotrebu u skladu sa Zakonom o GMO.
Na pitanje da li je Zakon o GMO u BiH usklađen sa zakonodavstvom EU u pogledu GMO proizvoda, odgovorili su potvrdno, uz pojašnjenje da se potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između (SSP) BiH i Evropske unije, između ostalog, BiH obavezala uskladiti svoje sa zakonodavstvom EU.
Na upit da li u BiH postoje firme koje su Agenciji za sigurnost hrane podnijele zahtjeve za upotrebu GMO hrane za životinje ili ljude na bh. tržištu odgovorili su da su do sada primili šest zahtjeva za stavljanje na tržište genetski modificirane hrane za životinje.
Kako su rekli, to su firme: Poljo-sementi - Cazin, Savić Company - Bijeljina, Rakić komerc - Bijeljina, Mileks - Milići, Poljoprom - Istočno Sarajevo i Žitoprerada - Cazin.
"Vijeće za GMO je, nakon uvida u cjelokupnu dokumentaciju, razmotrilo zahtjeve navedenih firmi te donijelo pojedinačna mišljenja koje smo dostavili firmama", kazali su iz Agencije za sigurnost hrane.
Međutim, dodali su, navedene firme još uvijek nisu dobile konačno rješenje, s obzirom na to da se mišljenje Vijeća za GMO odnosilo na dopunu dokumentacije dostavljene uz zahtjev.
Barbarez: Bilo bi nekorektno komentarisati prošlost, držimo se vizije koju imamo
