U tuđini
23

Bajram i veselje migranata u Salakovcu: Nevolja nas tjera od kuće, ali blagdani su dio nas

Piše: R. D.
Foto: R. D./Klix.ba
(Foto: R. D./Klix.ba)
Bajram je vrijeme slavlja, okupljanja porodice i dijeljnja one posebne blagdanske atmosfere među najmilijima. Tako je to kad je čovjek kući, tako je i kad ga put odnese daleko od nje, tako je danas i u Izbjegličkom centru Salakovac u kojem je jedan od dva najveća muslimanska praznika dočekalo 185 migranata.

U Salakovcu smo zatekli svečanu atmosferu, igru i ples, melodije iz njihova dijela svijeta, dječiju graju i bajramske paketiće, sve kao što i priliči ovim danima. Za blagdanski ugođaj pobrinuli su se aktivisti mostarske humanitarske organizacije "Zajedno za naš grad", koji su sedamdesetak djece u kampu darovali bajramskim paketićima, za njih napravili zabavu, a sa starijim dijelom migrantske populacije popili bajramsku kafu i obližnjem ugostiteljskom objektu.

Adbulvekil Samed ima 65 godina i ovo mu nije prvi bajram daleko od njegove kuće u Afganistanu. Već se navikao na izbjeglištvo, ali nam kaže kako je danas sretniji nego ranijih bajrama, jer je cilj njegova dvogodišnjeg putovanja mnogo bliži nego ranije. Bio je jedan od onih koji je bajram-namaz klanjao u najbližoj džamiji, onoj u bjelopoljskom selu Prigrađani.

"Nevolje su nas otjerale iz naše domovine, iz naših gradova gdje smo živjeli od kad znamo za sebe, ali bajrami su dio nas i punog srca ih slavimo i ovdje, a slavit ćemo ih ako budemo živi i narednih godina", ispričao nam je.

Kaže nam i kako praznik osjeća jače jer je uz njega porodica, posebno njegova kćerka Selma. Selma se sjeća bajrama u Afganistanu i kaže nam kako je i ovdje lijepo, ali kako u domovini svi obilježavaju bajram, a ovdje to ipak nije slučaj.

Reis Mustadi se u Afanistanu ne sjeća toliko mnogo bajrama kao Abdulvekil, sretan je da veliki muslimanski blagdan dočekuje na sigurnom, da nije negdje u parku ili na ulici kako što se bojao.

"Lijepo je ovdje, praznik je praznik ma gdje čovjek bio, ali u Salakovcu nam je zaista lijepo jer se mnogi trude da nam tako bude", kazao je Reis.

Afshin ima trinaest godina i dolazi iz iranskog grada Isfahana, s osmjehom nam kaže da je dobio poklon iako je već veliki.

"Sedam dana smo ovdje, a iz Irana putujem s roditeljima već dva mjeseca. Sretni smo danas, iako još nismo tamo gdje bi željeli biti", kazao je.

Nermin Mehić, osnivač i član Upravnog odbora Udruženja "Zajedno za naš grad", kaže nam kako ovaj bajram nisu mogli obradovati samo stotinjak mostarske djece iz socijalno ugroženih porodica, a da se ne sjete djece koja borave u Izbjegličkom centru Salakovac.

"Priredbu koju smo za našu djecu napravili u Pozorištu lutaka, željeli smo pokloniti i djeci u Salakovcu. Donijeli smo i 75 bajramskih paketića jer toliko ima djece u kampu. Želimo za njih napraviti zabavu, da bar prvi dan ovog bajrama provedu uz muziku, pjesmu i radost", kazao je Mehić.

"Bajram dođe, mirišu avlije" sviralo je s razglasa dok je naša ekipa odlazila, a veselo društvo uz kafu zabavu nastavljalo u obližnjoj kafani.