{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Analiza
/
U Minhenu ništa novo, samo Real zna kako

26.4.2018. u 15:05
77
54
U Minhenu ništa novo, samo Real zna kako
77
U Minhenu ništa novo, samo Real zna kako
Real Madrid na pragu trećeg uzastopnog plasmana u finale Lige prvaka. (Foto: EPA-EFE)
Nova pobjeda, stara priča, Real Madrid je otvorio vrata svog trećeg uzastopnog finala Lige prvaka. Drugim riječima rečeno, Bayern Minhen bi mogao biti 11. savladana prepreka od ukupno 11 s koliko ih se Real susretao u nokaut fazama Lige prvaka tokom posljednje tri godine. Skoro svim savladanim protivnicima se barem nakratko činilo da "imaju" Real, skoro svima nama se činilo da Real više nema odgovora. Ali, ima. Real uvijek pobijedi i samo on zna kako.
Bilo je tokom ove tri godine raznih Realovih pobjeda u Ligi prvaka. Prolazili su Galacticosi dalje nakon što bi kod kuće nadoknadili teži poraz u gostima, nakon penala su osvojili jednu titulu, slavili su i u mečevima nakon kojih su sudijske odluke izlazile u prvi plan, nakon utakmica koje je odlučivao Cristiano Ronaldo, ali i onih koje su odlučivali Marcelo i Sergio Ramos, kao i rezerva Marco Asensio.

Kad god se činilo da neko konačno pod nogama ima Galacticose, oni bi se nekako vratili, ustali i slavili.

Nemoguće je naći jednu osobu kojoj bi se pripisale najveće zasluge za Realove trijumfe pa makar se ona zvala Ronaldo, jer koliko god nestvarno izgledao njegov golgeterski učinak, ni Ronaldo nije bio taj koji je uvijek na krilima nosio Real. Sjetit ćete se onih pobjeda u kojima je Ramos spašavao Real svojim golovima i defanzivnim sposobnostima, onih u kojima je Isco bio centralna figura, onih pobjeda poput sinoćnje nad Bayernom u Minhenu (2:1) u prvoj polufinalnoj utakmici Lige prvaka gdje su Marcelo i Asensio odradili posao.

Ne može se Realov uspjeh pripisati samo ni treneru Zinedineu Zidaneu iako vam uspjeh od dvije uzastopne titule u Ligi prvaka te eventualni plasman u treće uzastopno finale obično garantuju da ste trenerski masiv, jedan od najvećih svih vremena. Naravno, niko ne može osporiti Zidaneov uspjeh, on je taj koji bira igrače, onaj koji, primera radi, sinoć na klupi ostavi Karima Benzemu i Garetha Balea te dobije meč. Ipak, u slučaju ovog Reala kojeg Zidane odlično vodi, i dalje ostaje upitnik koliko bi Zidane bio sposoban uspješno voditi neki drugi klub, primjerice, neki klub iz Premiershipa.

Jer, koliko god pametnih poteza vukao Zidane, mnogo je onih situacija u kojima je jednostavno bio primoran nešto mijenjati, ali ni takve promjene ne bi negativno utjecale na tim. To se najbolje može vidjeti u mečevima prošle sezone kada je Bale većim dijelom bio povrijeđen i kada je u prvi plan izbio Isco koji je igrao u životnoj formi. Sinoć je, recimo, Zidane s klupe uveo Asensija koji je riješio meč, ali je francuski trener priznao da Asensija nije uveo radi neke trenerske zamisli, nego jednostavno zbog toga što je Isco imao problema s ramenom i morao je izaći.

Real jednostavno ima sve što je potrebno timu koji osvaja. Na svakoj poziciji ima igrača svjetske klase, a na klupi trenera koji vrhunski vodi taj tim.

Real jeste tim za koji ne možete reći kakvim tačno stilom igra, koji tačno sistem preferira, kakav presing radi i koliko se dobro brani. Za razliku od onih filozofija na kojima počivaju timovi poput Manchester Cityja, Liverpoola, Tottenhama, Atletico Madrida, Juventusa te sadašnje i nekadašnje Barcelone, Real je tim koji nije ni ofanzivan, ni defanzivan, ni tim koji igra na posjed lopte ni tim koji igra "gegenpressing". Real je tim koji pobjeđuje. I samo on zna kako.



Daleko od toga da Real i Zidane nemaju plan, jer nemoguće je tek tako srušiti 10 od 10 prepreka u posljednje tri sezone Lige prvaka računajući i ovu, ali dojam je da je taj plan mnogo fleksibilan, da u njemu igrači imaju veliku slobodu u cilju da se istakne njihova inteligencija, kao i vrhunske sposobnosti koje te igrače svrstavaju u samu svjetsku klasu. Tu vjerovatno leže najveće Zidaneove zasluge. Igrače ne ograničava, daje im slobodu, a rezultati, barem u Ligi prvaka ne trpe, već su impresivni.

Bayern je sinoć imao toliko momenata - o povredama u Bayernu (Boateng i Robben) nećemo govoriti, jer i Real je morao napraviti dvije prinudne izmjene (Carvajal i Isco) - kada je utakmicu mogao odvesti na sasvim drugu stranu, imao je šanse s kojima je mogao makar izjednačiti, ali on je bio taj koji je poražen i koji se nalazi pred izuzetno teškom misijom pred revanš u Madridu.

Toliko je sinoćnja pobjeda Reala ličila na njegovu prošlogodišnju pobjedu nad Bayernom u Minhenu (2:1) u prvoj utakmici četvrtfinala Lige prvaka. Bayern je tad čak na poluvremenu imao 1:0, a pred kraj poluvremena promašio je penal za 2:0. Bayern je u drugom poluvremenu ostao s igračem manje i dobro je prošao s porazom od 2:1. U revanšu su prašinu digle sudijske odluke, ali je činjenica da je Real tada nakon produžetaka slavio rezultatom 4:2.



Bavarci su sinoć prijetili najviše preko Riberyja koji će dugo pamtiti ovaj meč pošto je sam mogao napraviti prevagu, ali nije uspio ni asistirati ni postići gol. Do jedinog gola koji su postigli, Bavarci su stigli tako što su iskoristili Marcelov defanzivni nemar koji je očigledan u skoro svakom meču, ali rijetko ko uspije kazniti Real na taj način. Upravo nakon tog gola prouzrokovanog greškom Marcela, ali i golmana Navasa, Bayern je imao nekoliko odličnih šansi da ode na 2:0, a najbolju šansu imao je Ribery kada je loše primio loptu koju mu je dodao Thiago.

Nakon Realovo izjednačanj preko Marcela koji se tako iskupio, Bayern je bio pod većim pritiskom i morao je više napadati, a to je otvorilo prostor za kontranapade Reala koji je, istina, drugi gol postigao nakon velike greške Rafinhe.

Bayern je po šansama zaslužio više, ali to je već neka druga priča koju nismo malo puta gledali u mečevima u kojima igra Real, tim koji ne mora igrati bolje da bi pobijedio.

Najnovije
Najčitanije
Preporuke
Anketa
Vjerujete li da se utrka Formule E može održati na ulicama Sarajeva?
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: