Novi pad
241

Analiza / Ni velika kiša nije oprala sve greške reprezentacije BiH u krnjavoj potrazi za Rusijom

Piše: Omar Tipura
Foto: Nedim Grabovica/Klix.ba
Foto: Nedim Grabovica/Klix.ba
Iznad Grbavice se "nebo otvorilo", teren otežao igru Belgiji, ali nije oprao sve greške i mane reprezentacije Bosne i Hercegovine u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Davao se zadnji atom snage, pružala prava šansa nekim novim licima, u periodima pružao kvalitetan otpor velikom protivniku, ali sve je bilo - kasno.

Kasno smo se sjetili da su u svakom meču tri boda od neopisivog značaja, a ne samo u meču protiv Belgije. Važno je tri boda osvojiti i u meč ući kao da je najveći i kada igrate protiv Kipra. Zapravo, protiv Kipra je neophodno s pravim pristupom i zadacima ući i na poluvremenu dok vodite s 2:0, jer i takav rezultat se može prosuti protiv selekcije koja je u tom trenutku zauzimala 97. mjesto na FIFA-inoj rang-listi, selekcije koja u ovom stoljeću u prosjeku jednom godišnje upisuje kvalifikacionu pobjedu.

U posljednja tri meča protiv Belgije primili smo 11 golova

Zaboravili smo da ovaj tim ima i neke igrače koji su ranije mogli dobit šansu u kvalifikacijskim mečevima. Igrač kakav je Haris Duljević prije samo četiri mjeseca bio je na tribinama protiv Grčke, a večeras je pokazao koliki je njegov kvalitet i potencijal. Tad kada je on bio na tribinama Kenan Kodro je ulazio s klupe na lijevo krilo, baš tamo gdje Duljević igra, pa onda i izlazio na istom meču.

Tek pred ovaj meč protiv Belgije smo shvatili da se i protiv takvih protivnika mora ići na pobjedu, hrabro i studiozno, pa taman igrali u gostima protiv njih, ali tako nismo razmišljali prije godinu dana kada smo neobjašnjivo improvizirali i izgubili rezultatom 4:0. Sad znamo da bi nam i bod iz tog meča od prije godinu dana, kao i iz ovog večeras uveliko značio u borbi za plasman među osam najboljih drugoplasiranih selekcija kvalifikacija.

Kad već spominjemo Belgiju, reprezentaciju koja nam je samo kazala da protiv nje nećemo ispraviti greške, bitno je podsjetiti se da su nam Belgijanci u posljednja tri okršaja zabili 11 golova, a mi njima četiri. U sva tri meča su nas savladali od čega dva puta u Belgiji. Sve mečeve igrali smo pod palicom selektora Mehmeda Baždarevića.

Jedna od najlakših grupa

U ovim kvalifikacijama, čiji je kraj vrlo blizu, osvojili smo 14 od mogućih 27 bodova u devet odigranih mečeva. Ili, radije gledajmo ovako; osvojili smo osam bodova od mogućeg 21 iz sedam mečeva kada oduzmemo Gibraltar. Osam bodova u dva meča protiv Belgije, Grčke, Kipra i jednog meča protiv Estonije. Da li je takav učinak dostojan baraža?

Šta bi bilo da su nam u grupi umjesto Grčke, Estonije i Kipra bili Ukrajina, Turska i Finska, odnosno Škotska, Slovenija i Litvanija ili Srbija, Irska i Moldavija ili Poljska, Crna Gora i Armenija.... Naša grupa je ujedno imala i najslabije rangirane selekcije iz drugog, trećeg i četvrtog šešira. BiH je bila najgora u drugom, Grčka u trećem, a Estonija u četvrtom šeširu.

Dakle, u takvoj grupi smo totalno podbacili i ne samo da skoro sigurno nećemo biti na drugom mjestu, nego skoro sigurno nećemo u baraž čak i ako osvojimo drugo mjesto. I da smo pobijedili Belgiju večeras, opet bismo morali savladati Estoniju kako bismo zadržali šanse za plasman među osam najboljih drugoplasiranih selekcija kvalifikacija. To pokazuje kakav je posao odrađen.

Vratimo li se nakratko, ipak, samo na ovih 90 minuta odigranih na Grbavici gdje nas je Belgija u 9. kolu grupe H kvalifikacija za Mundijal u Rusiji savladala rezultatom 4:3, možemo reći da smo odigrali solidnu utakmicu koja, pogledamo li je kao izoliran slučaj, dobija pozitivnu ocjenu.

Pozitivna ocjena meča na Grbavici, ali još jedan promašaj s velikom generacijom Zmajeva

U izostanku Miralema Pjanića uspjeli smo postići tri gola Belgiji te izgubiti isključivo na osnovu individualnih grešaka u odbrani. Jasno je da su Belgijanci zaslužili pobjedu, da su više pokazali, ali to je bilo i očekivano s obzirom na odnos snaga u ekipama i činjenicu da je Belgija peta selekcija svijeta te da od oktobra 2009. godine ne zna za poraz u kvalifikacijama za svjetska prvenstva.

Borba, htijenje i ideja ekipe koju je Baždarević poslao u formaciji 4-1-4-1 (Begović - Vranješ, Đumić, Šunjić, Kolašinac - Bešić - Višća, Medunjanin, Lulić, Duljević - Džeko) bili su vidljivi. A mora se priznati da je i teren više pomogao nama nego Belgijancima. Međutim, takav plan i pristup je izostao u ranijim mečevima.

Rusija je skoro nedostižna. Od zvanične, odnosno matematičke potvrde, dijele nas samo dva, tri dana. Novi milioni eura će nas zaobići, novo veliko takmičenje je prošlo ispod ruku, nova šansa za još jednom popularizacijom fudbala u ovoj zemlji otišla je u nepovrat, novo ljeto u kojem će nam igrači koji spadaju među najveće u našoj historiji, a to su, među ostalim, Edin Džeko, Vedad Ibišević, Miralem Pjanić, Senad Lulić, Asmir Begović i Sead Kolašinac, kao obični gledaoci posmatrati veliko takmičenje...

Ove momke koji nisu postali zvijezde zahvaljujući sistemu u ovoj zemlji, nego uprkos njemu, jer ovdje su bili neprimijećeni (Edin Džeko) ili ih je stvorila tuđina (Miralem Pjanić, Vedad Ibišević, Senad Lulić, Sead Kolašinac...), opet nismo iskoristili na pravi način. Šta ćemo onda kada ćemo biti osuđeni samo na one koji postaju samo zahvaljujući sistemu?