Po dolasku u Haifu istim tim "pijunima" sve je smetalo. Te niko ih nije dočekao iz Ambasade BiH na aerodromu u Tel Avivu. Te mediji, sarajevski i izraelski, ne pišu dovoljno o njima, itd. I Ligu prvaka iskoristiše za perfidne političke laži i obmane.
Nerviranje, radost, rasprava
Oni koji malo više putuju po Evropi znaju da nije praksa da ambasadori dočekuju ekipe po aerodromima. Nije ni istina da sarajevski mediji nisu dovoljno pisali o prvaku svoje države, prije, na dan utakmice i poslije debakla Borca u Haifi (1:5). Dakle, pošto o tome sigurno neće izvještavati printani i elektronski režimski mediji u RS, prava raja iz Banja Luke treba da zna. U Sarajevu se u srijedu naveče navijalo za Borac! Kako?
Ovako. Došao sam kući, upalio televizor i počeo se nervirati. Igrao se 24. minut, a onda sam vrisnuo od radosti. Borac iz moje Banja Luke i moje BiH dao je gol. Senzacionalno, poveo je u Izraelu. Čuo sam vrisak i u komšiluku. Pitam suprugu da li mi se učinilo? Ona klimnu glavom, dajući mi negativan odgovor.
U poluvremenu direktnog TV prijenosa utakmice mobitel mi poludi. Prvo poziv od prijatelja, bivšeg fudbalera, danas običnog smrtnika po brojim rekreacijama. "E, jesi vidio budala. Utrpaše im na foru gol u zadnjoj sekundi prvog poluvremena", kaže mi. Prozborim malo sa njim, kad drugi poziv. Opet se javim. Kolega novinar, šaljivdžija, sarajevski mangup, reče k'o iz topa: "Zabit će nam pet komada u drugom". Rekoh, molim.
"Gledaš li tekmu? Ma, razbit će nas Izraelci. Sada je ovim našima voda u ušima. Neće izdržati pritisak. Vidjet ćeš, bit će katastrofa. Evo, ovdje, u kafiću na Ciglanama razbi frajer čašu kad je Borac primio gol". Pitah ga, jesu to neki Banjalučani sa tobom? "Ma, kakvi Banjalučani. Ovdašnji mahalci", odgovori. Završih i sa njim razgovor, te se dadoh u razmišljanje. Da mi je neko pričao, ne bih mu vjerovao. Međutim, desilo se. Zaista, desilo se u mom dragom i normalnom Sarajevu.
Dobiti Švede, odbraniti se od separatista
A, klubovi iz mog dragog i normalnog Sarajeva vrelog ljetnog četvrtka (14. jula) osvjetlaše obraz države u prvim utakmicama drugog pretkola UEFA kupova. Sarajevo ode u Švedsku. Odabrani momci Čeha Jiržija Plišeka, hrabro, pokazaše zube Orebru. Izboriše izvanredni remi - 0:0.
Željo na Koševu protiv bogatog Sheriffa iz Tiraspola odigra fantastično. Pobijedi 1:0. Ekipa trenera Amara Osima uzdignute glave i sa vjerom u prolaz dalje ide na revanš u separatističku moldavsku pokrajinu.
Fudbaleri Sarajeva i Željezničara dali su nam nadu da bi i u trećim pretkolima Evropske lige mogli navijati za naše klubove. I to protiv Maccabija iz Tel Aviva i Sparte iz Praga. Za nas u BiH itekakve poslastice. Međutim, prvo skočimo, pa recimo hop. Mudrom i strpljivom strategijom treba dobiti Švede na olimpijskom zdanju. U Transnistriji, k'o fol državi usred države, odbraniti prednost stečenu kod kuće.
Kako jedan dobri čovjek i novinar iz Zenice na dan susreta Sarajeva i Željezničara u Evropi napisa na Facebook profilu: Sretno naši klubovi! Možda se pojedini pitaju, čemu sva priča o navijanju za Borac, Sarajevo i Željezničar? Pa, primjeri iz Sarajeva i Zenice, Bosna i Hercegovina su kakvu razumni ljudi žele za nove naraštaje u cijeloj zemlji.
Ima nade!
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
