Zahvaljujući novoj mapi udaljenih galaksija sada bi mogli bolje razumjeti tamnu materiju
Obična materija oko nas, zvijezde, planete i ljudi, čini tek oko pet posto svemira. Već decenijama istraživači pokušavaju razotkriti takozvanu tamnu materiju, materijal koji čini nešto više od četvrtine našeg svemira. Ostatak pripada još jednoj jednako zagonetnoj sili, tamnoj energiji.
Tamna materija ne upija niti emituje svjetlost, pa je naučnici ne mogu direktno posmatrati. Umjesto toga, prate kako njena gravitacija iskrivljuje i savija materiju oko sebe. Primjerice, svjetlost udaljenih galaksija. Analizom tih izobličenja na velikim dijelovima svemira naučnici se mogu približiti razotkrivanju tamne materije i njenih skrovišta.
Najnovija mapa, nastala korištenjem snimaka NASA-inog svemirskog teleskopa James Webb, najdetaljnija je do sada kada je riječ o tako velikom dijelu neba. Ima dvostruko veću rezoluciju od ranijih pokušaja napravljenih pomoću svemirskog teleskopa Hubble i obuhvata stotine hiljada galaksija unazad 10 milijardi godina.
"Sada sve možemo vidjeti mnogo jasnije", rekla je autorica studije Diana Scognamiglio iz NASA-inog Jet Propulsion Laboratoryja.
Mapa, koja je u ponedjeljak objavljena u časopisu Nature Astronomy, donosi nove podatke o skupovima galaksija i nitima tamne materije koje ih povezuju. Upravo ti strukturirani dijelovi, segment po segment, grade svojevrsni kostur svemira. Naučnici mogu proučavati mapu kako bi vidjeli kako se tamna materija gomilala i grupisala kroz milijarde godina.
Tamna materija nema velikog utjecaja na vaš dnevni odabir ručka ili večernju rutinu prije spavanja. Ipak, ona neprimjetno prolazi kroz vaše tijelo cijelo vrijeme i oblikovala je svemir kakav danas poznajemo.
Kako kaže astrofizičarka Rutuparna Das iz Harvard-Smithsonian Centra za astrofiziku, ljudi su prirodno radoznali da saznaju više o vlastitom porijeklu, a ta se priča ne može ispričati bez tamne materije.
"Naš dom je svemir i želimo razumjeti kakve je prirode", rekla je Das, koja nije učestvovala u novoj studiji.