Kako piše magazin Time, preliminarni rezultati istraživanja provedenog na životinjama sugerišu da bi genetika mogla ponuditi predispozicije zbog kojih smo lijeni. Doktori sa Univerziteta u Sjevernoj Carolini posmatrali su miševe odabrane prema različitim nivoima aktivnosti i utvrdili da postoji 20 različitih genomskih pozicija koje djeluju u tandemu i utječu na to koliko će životinje trčati na pokretnom točku.
Smatra se da se ova saznanja mogu primijeniti i na ljudska bića.
Doktor J. Timothy Lightfoot i njegov tim utvrdili su da su miševi koji su genetski skloniji vježbanju pretrčali značajno više od onih drugih koji su na svaki način nastojali da izbjegnu bilo kakvu fizičku aktivnost.
Iako se nivo aktivnosti ne može u potpunosti pripisati naslijeđu, istraživači su proračunali da ono u velikoj mjeri utječe na to koliko će miševi imati volje da trčkaraju.
"Geni utječu ili na to kako rade mišići, možda na nivo energije koji im je potreban, ili na neke biohemijske procese u mozgu kao što je nivo neurotransmitera dopamina i serotonina," objašnjava pretpostavke Lightfoot.
Na ovom istraživanju morat će se još raditi, a naučnici se nadaju da će ono pomoći određivanju koji pacijenti trebaju više energije za pokretanje te kako natjerati lijene ljude da odu u teretanu. Možda će se jednog dana uspjeti pronaći lijek koji će kompenzirati ono što nam naši geni nisu donijeli. Lijek koji će nam podariti volju da vježbamo? Pilula vrijedna gutanja, zar ne?
Princ Harry stigao u London, kralj Charles se neće vidjeti s njim "jer je prezauzet"
