Nova istraživanja
153

Izvorna butmirska kultura je preživjela posljednji nalet urbanizacije, tu se živi više od 7.000 godina

Piše: A. P.
(Foto: Harun Muminović/Klix.ba)
Arheološka prospekcija lokaliteta prahistorijskog naselja Butmir pokazala je da je butmirska kultura preživjela i da se ovdje nalaze ne samo tragovi neolitske kulture, po kojoj je Butmir poznat, već i kulture bronzanog, željeznog i antičkog doba, kao i osmanskog perioda i srednjeg vijeka.

Proteklih stotinu godina nije se znalo da li tu išta postoji, a danas su u Sarajevu predstavljeni rezultati istraživanja iza kojeg stoje Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, Federalni zavod za zaštitu spomenika pri Federalnom ministarstvu kulture i sporta, Institut za arheologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Udruženje "Društvo arheologa 1894", Njemački arheološki institut Berlin, Općina Ilidža s načelnikom Senaidom Memićem i Hotel Hills Sarajevo.

Mladi arheolozi na djelu

Inicijator projekta koji je počeo 2016. godine je prof. dr. Senaid Memić.

"Svakome ko brine o stanju historije i arheologije treba iskazati poštovanje i pažnju. Želeći da raščistimo stvari, četiri puta smo pokušavali kvalitetno istražiti cijelu teritoriju. Prvo istraživanje obuhvatilo je 80 hektara, nađene su četiri pozicije koje bi trebale biti zaštićene. To želimo zaštititi željeznom ogradom. Ovdje gdje je Poljoprivredna škola, nudili smo osiguravanje neograničenog broja radnika da se svaki gram zemlje ispita. Da ne stojimo i govorimo o historiji koje nema, već da nađemo sredstva i ono što treba staviti pod stakleno zvono i stavimo, a ono što čitav svijet treba da zna o Ilidži i ilirskoj kulturi, to ćemo reklamirati, samo nećemo trpjeti da se ne može ništa uraditi", poručio je Memić.

Doc. dr. Adnan Kaljanac s Katedre za arheologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu podsjetio je da je BiH početkom devedesetih godina ostala bez cijele generacije arheologa.

"Vjerovatno ste svi upućeni u to da mi nismo imali studij arheologije do 2008. godine, dok su susjedne zemlje imale taj studij po 120 godina. Mi smo relativno mladi, naše prve generacije studenata tek stasavaju u ozbiljne arheologe i krajem devedesetih zatekli smo se u situaciji da je urbanizacija krenula, ne samo u Butmiru, i veći dio arheoloških lokaliteta urbanizacijom i nedostatkom stručnjaka već je devastiran", kazao je Kaljanac.

Uništavanje važnog lokaliteta

Za mlade arheologe rekao je da su preuzeli projekt kako bi se definisao prostor i šta je na lokalitetu Butmira od kulture uopće preživjelo.

"Butmir je otkriven 1893. godine, a već godinu kasnije svjetski arheolozi koji su stvarali modernu nauku su došli i dijelom učestvovali u iskopavanjima. Do danas mi nismo znali koji prostor Butmir zauzima. Nekada se iskopavanje vršilo destruktivnom metodom, a mi smo pokušali pristupiti tome na drugi način. U saradnji s partnerima krenuli smo u neke manje invazivne metode, testne sonde, bušotine, utvrđivali smo geološke profile, geofizička snimanja i slično, da sa što manje oštećenja utvrdimo do kojih granica se prostire arheološki lokalitet, a ne u okvirima katastarskih čestica jer prahistorijski stanovnici nisu pratili granice modernog katastra, kao i utvrditi da li mi imamo išta od butmirske kulture s obzirom na to da stotinu godina nismo znali. Profesor Govedarice iz Berlina i druge kolege iz regije, svi nas pitaju možemo li otići do Butmira, mi tamo odemo, a nađemo kukuruz, jabuke, plug prolazi, a oni se onda pitaju kako je moguće da se uništava lokalitet", istakao je Kaljanac.

On je priznao da su istraživači bili pomalo razočarani kada su na početku projekta pronašli ostatke zemunica, sjemenke žitarica u posudama koje su u njima ostale, ali, kako kaže, nisu pronašli Butmir.

"Istraživan je lokalitet Bare i dio poljoprivrednog instituta. Jedini Butmir koji smo tada pronašli bili su recentni ostaci prebačeni s nekog drugog mjesta još u vrijeme austrougarske gradnje. Ipak, definirali smo prostor od četiri hektara koji sadrži ostatke bronzanog doba, naselje sa ostacima školjki, kuća, radionica za metalurgiju i objekata", ispričao je.

Gradnja na prostoru nacionalnog spomenika

Nakon dugih pregovora i administracije dobili su saglasnost da mogu krenuti u drugu kampanju na prostoru Poljoprivrednog instituta i Termalne rivijere, odnosno zemljište Hotela Hills.

"Jedan dio tog prostora nismo mogli istražiti. Nacionalni spomenik se nalazi na mjestu gdje su već izgrađeni objekti s podzemnim garažama i temeljima od kraja devedesetih do danas i mi smo se morali pomiriti s tim da tu nema arheološkog lokaliteta. Ipak, ono što smo uspjeli uraditi je u okolini Hotela Hills. Uspjeli smo očekivano utvrditi u prvim slojevima keramiku i nalaze iz antičkog perioda, pa bronzanog i željeznog doba, kompletne metalurške radionice uz studentski dom, a ispod toga smo sasvim slučajno, posljednjih dana istraživanja uspjeli pronaći naseobinskih kompleks butmirske kulture, podnice kuća, jednu smo otvorili u promjeru četiri metra, a samo na tom mjestu smo imali 153 nalaza butmirske keramike, sjekire, ognjište, tako da smo u potpunosti potvrdili da je Butmir na neki način preživio", istakao je doc. dr. Kaljanac.

Čitav ovaj prostor od 8,2 hektara arheološke površine sadrži elemente iz doba neolita, bronzanog, željeznog doba i antičkog Rima te nešto iz osmanskog perioda (potkovice, ekseri) i srednjeg vijeka.

"Sada znamo da i danas postoji naseobinski kompleks Butmira s ostacima butmirske kulture. Na ostalom prostoru jeste arheologija, ali nije izvorna butmirska kultura. Utvrdili smo cijeli proces života koji se ovdje odvijao. Butmir ne obuhvata samo period neolita, što je potpuno nepoznata činjenica. Tu se živi više od 7.000 godina i značajan je lokalitet", poručeno je danas.

Ostaci nekadašnjeg života pričaju priče

Prof. dr. Blagoje Govedarica s njemačkog arheološkog univerziteta u Berlinu kazao je da je arheološki Butmir među desetak najoriginalnijih lokaliteta na području Evrope.

"Postao je slavan krajem 19. vijeka, ali tada su više otvorena pitanja, nego što su dati odgovori. Zadatak arheologije je veoma težak - da malobrojne ostatke nekadašnjeg života dovedemo u takvo stanje da postanu svjedoci tog života i počnu govoriti o njemu. To nije nimalo lako. Tek u posljednje vrijeme smo dobili više mogućnosti da govorimo o tome kako su ti ljudi živjeli, a ne samo kako je izgledala njihova keramika", izjavio je Govedarica.

Prema njegovim riječima, blizu 30 posto naselja još postoji i sistematsko iskopavanje u budućnosti moglo bi doprinijeti njegovoj dokumentaciji i daljnjim koracima.