Radi se o "ratnoj relikviji" koja predstavlja mnogo više od naoružanja, jer se ratni avioni i tenkovi obično mogu vidjeti samo u muzejima te nisu ni sjena onoga što su predstavljali u svoje vrijeme.
Ipak, potpuna suprotnost tome je Boeing B-17E, poznat i kao "leteća tvrđava", koji je u potpunosti restauriran i doveden u savršeno stanje. Imućni kolekcionari stoga imaju priliku posjedovati dio historije avijacije kupovinom ovog aviona, a cijena je "prava sitnica", 9 miliona dolara.
B-17E je dizajnirao Boeing za United States Army Air Corps (USAAC), a radi se o bombarderu velikog dometa. Dok su kompanije Douglas i Lockeed razvijale svoje verzije s četiri motora, B-17E je bio pobjednik. Od dizajniranja do prvog leta prototipa prošlo je manje od 12 mjeseci. Ipak, zahvaljujući dogovoru o licenci, proizvodile su ga kompanije Douglas i Lockheed.
Boeing je odustao od otvorenog kokpita, a avion je ušao u borbu kada su ga britanske Kraljevske zračnje snage (RAF) poslale u misije 1941. godine. Kako se intenzitet rata povećavao, bombarderima je bilo potrebno više oklopa i naoružanja. Broj mitraljeza je rastao pa ih je avion na kraju imao devet. Zbog produženog repa B-17E je odlikovala stabilnost i kontrola tokom leta, tako da je izgradio "smrtonosnu reputaciju" tokom rata.
Međutim, primjerak aviona koji se prodaje ma malo ratnog "iskustva". Proizveden je u Boeingovom postrojenju u Seattleu, isporučenj je USAAF-u u manju 1942. godine, ali je posuđen Honeywellu u oktobru te godine. Honeywell je proizvodio elektronski model pod nazivom Automatic Flight Control Equipment (AFCE), C-1, kako bi radio s Norden mehaničkim autopilotom i tako smanjio umor pilota bombardera tokom njihovih dugih misija. B-17 je vjerovatno korišten za testiranje, razvoj i demonstraciju Norde/C-1 kombinacije te je obavio nekoliko letova tokom ljeta 1943. godine. Do 1945. godine je korišten za još nekoliko Honeywellovih inovacija poput Formation Sticka, elektronskog sistema za kontrolu turbo-superpunjača. opreme za slijetanje naslijepo, elektronski pokazivač stanja goriva i slično. Avion je letio ukupno 1.800 sati, a u septembru 1945. godine prodan je Univerzitetu Minnesota za 350 dolara, a zamijenjen je 1952. godine za Cessnu 170-B. U narednim godinama je doživio popravke, a potom je promijenio nekoliko vlasnika. U Kanadi je korišten za različita istraživanja do 1964. godine.
Registraciju za teret je dobio u Boliviji te je putnike i robu, a 1974. godine se dogodio problem sa stajnim trapom. Uslijedile su velike popravke te je vraćen u službu, a potom se srušio 1976. godine nakon objavljenih 12.448 sati leta.
Nakon nesreće nije popravljen sve do decembra 1989. godine kada je ponovo poletio, ovog puta na Floridu u januaru 1990. godine, a potom u Seattle 1998. godine.
"Leteća tvrđava" sada traži novog vlasnika koji će morati izdvojiti 9 miliona eura.
