Komentari (18)
Za komentarisanje je potrebna prijava. Prijavi se
NAPOMENA: Komentari su otvoreni za prijavljene korisnike i odražavaju stavove svojih autora. Vrijeđanje i govor mržnje ne objavljujemo, a za govor mržnje se odgovara i krivično. Prije pisanja pogledajte pravila komentarisanja.
jadan branko se u grobu prevrce partizan i komunista u raljama cetalja onih koje je najvise mrzio i protiv kojih se cijeli zivot borio
Prvenstveno bosanski pisac. Kao i Aleksa Santic. Obojica su se bavila temama BiH, slabo Srbije. Copic se preselio u Beograd nakon II Svj. rata, zato sto je tamo knjizevna scena bila najjaca. Oni koji su ga citali znaju da je bosanski pjesnik, a onda jugoslovenski. Opisuje Bosnu, njenu prirodu, njene stanovnike. Na duhovit nacin iznosi njihove razne mane, ali i vrline. Mjesto radnje vecine njegovih djela je Bosna i Hercegovina. Izjasnjavao se kao Jugosloven. Kako je pored svega ovoga samo srpski pisac?
Da se ja pitam, zvala bi se. Ima ih jos puno kao ja, samo se ne pitaju. I sta vam znaci to vise do dolaska Turaka, sta ste bili prije toga itd. Sta su bili Englezi prije? A prije toga? Sta su bili Rusi prije? A prije toga? Ima li tebi ovo smisla? Po vjeri bi se Englezi trebali vratiti keltskom paganstvu, a Rusi slavenskom i nordijskom? A prije toga? Zrtvovanju djece? Ono smo sto jesmo, a na to utice citava prethodna historija, sve civilizacije prije nas. Djurdjevdan slave razni narodi, vjere, kulture, pod razlicitim imenima. Slave i Srbi i Turci, slave i u srednjoj Aziji. Jesmo li onda svi Huni ili Mongoli?
Bosanski pisac, bosanski! Koja ste stoka.
"DRAGI MOJ ZIJO Znam da pišem pismo koje ne može stići svom adresantu, ali se tješim time da će ga pročitati bar onaj koji voli nas obojicu... Kasna je noć i meni se spava. U ovo gluho doba razgovara se samo sa s duhovima i uspomenama, a ja, evo, razmišljam o zlatnoj paučini i srebrnoj magli tvojih priča, i o strašnom kraju koji te je zadesio u logoru Jasenovac. Pišem, dragi moj Zijo, a nisam siguran da i mene, jednom, ne čeka sličan kraj u ovome svijetu po kome još putuje kuga s kosom... Posveta Ziji Dizdareviću, „Bašta sljezove boje“, 1970.
Ancelotti