Ovim putem bih se najtoplije zahvalio Miri Purivatri da predivnom vecernjem cekanju od 90 minuta dok amidzic/rodjak/jaran kinoperater otvara lozinku filma sto je trebao uraditi 2 sata prije filma. :-(

Neprofesionalno je i nepošteno gledaoce na vrijeme upoznati sa "tehničkim problemima". Slažem se da SFF treba vratiti novac nama koji smo izašli jer nismo znali kada će projekcija početi i da li će je i biti. Inače, nakon toliko godina festivala organizacija bi trebala biti bolja. Rijetko kad film počne na vrijeme, kasni bar pola sata. Otvaranje u ljetnom kinu ne može teoretski biti pola sata iza otvaranja u pozorištu ali se o tome ne vodi računa. Niti o našem vremenu. Nije svakome uživanje doći pola sata ranije da bi se sjelo i još 45 minuta čekati početak filma

film je trubadur zesci. pun stereotipa i predrasuda. nije mi jasno zasto reziser nije isao za tim (kao i scenarist) da ih ostavi legendama. itana i dzuli. jedini dijelovi filma iole vrijedni spomena su oni u kojem ona starija gospodja za stolom prica (minus njen zakljucak o prolaznosti) te dio (ne bas sav) u hotelu u sobi. narocito s obzirom na sunset. ovako ispada kao da je i njih satrao "realni" zivot. karvera gotivim, a u ovom ga filmu ne iscitavam. za ubuduce u slucaju tehnickih problema red je reci o kojem se problemu radi i za koliko tacno vremena ce se rijesiti (ko radi taj i grijesi i to je u redu), narocito po trecem pozivu za oprost zbog kasnjena.

Trebamo svi koji smo imali kartu tražiti da nam vrate novac. Niko nije planirao gledati film u 10 i nesto, vec u pola 9. Mi smo izasli kada su rekli da ce za 10 min pustiti taj film ili neki drugi, pa mislim?!? I naravno proslo je 10 min i nista. A u dvorani je tolika sparina da se moze izdrzati maksimalno koliko traje film, a ko je izdrzao od 8 do ponoci svaka mu cast, i treba isto traziti novac nazad. Bruka za SFF.

@yahel. oprosti, Ako su mu distributeri i producenti dali naziv romantična drama, ne znači da to i jest. radnja filma je određena na samom početku, razgovorom protagonista u autu. od tog momenta se tačno zna u kojem pravcu će ići. nit' ima šta romantično, a još manje dramaturški

prvi put, poslije ne znam koliko, uspio sam naći nekoga da mi pričuva djecu, te da i ja budem dio festivalske atmosfere. nakon svega, ne mogu tačno reći šta mi je bila veća patnja. čekanje filma, ili sam film. bolje da sam dičicu odveo u šetnju. pa ova moja najmlađa, kad sjedne na tutu, sadržajnija je od čitavog filma