film je trubadur zesci. pun stereotipa i predrasuda. nije mi jasno zasto reziser nije isao za tim (kao i scenarist) da ih ostavi legendama. itana i dzuli. jedini dijelovi filma iole vrijedni spomena su oni u kojem ona starija gospodja za stolom prica (minus njen zakljucak o prolaznosti) te dio (ne bas sav) u hotelu u sobi. narocito s obzirom na sunset. ovako ispada kao da je i njih satrao "realni" zivot. karvera gotivim, a u ovom ga filmu ne iscitavam. za ubuduce u slucaju tehnickih problema red je reci o kojem se problemu radi i za koliko tacno vremena ce se rijesiti (ko radi taj i grijesi i to je u redu), narocito po trecem pozivu za oprost zbog kasnjena.