Ovo je nevjerovatna priča o ljudima koji su u jeku ratnih djejstava u Sarajevu stavljali svoj život 'na kocku' da bi spasili knjige u kojima je ispričano historijsko, kultuno i naučno naslijeđe hiljadugodišnje historije Bosne i Hercegovine.
Kako je nakon projekcije kazao Hobkinson prvobitno je to trebala biti priča o Gazi Husrev-begovoj biblioteci, ali je nakon što je prvi put razgovarao s direktorom te bibilioteke dr. Mustafom Jahićem uvidio da je zapravo priča o spašavanju knjiga ona koja je mnogo veća i snažnija.
Uposlenici ove biblioteke, zajedno sa svojim direktorom, spremačicom i čuvarom tri puta premještali su knjige s jedne lokacije na drugu pod snažnom snajperskom i topovskom paljbom.
U filmu su kazali da nisu razmišljali o svom životu, nisu imali vremena za tugu, ali su živjeli za knjige naglašavajući da je sve što su učinili bilo itekako vrijedno.
Prof. dr. Lamija Hadžiosmanović jedna je od pripovjedačica u ovoj sjajnoj priči. Naime, kratko prije početka rata iz ove biblioteke uzela je knjigu "Historija Bosne" Saliha Hadžihuseinovića - Muvvekkita (onaj koji određuje vrijeme namaza) da bi je prevela na bosanski jezik.
Međutim, kako je morala napustiti stan na Grbavici ova nevjerovatno važna knjiga ostala je postrani. Nakon završetka rata vratila se u stan u kojem nije bilo baš ništa osim "tepsije iz Egipta i 20-ak knjiga među kojima je bila i ova".
Sudbinu ove knjige niko nije mogao objasniti, a dr. Jahić kazao je da do danas nije mogao pronaći logično objašnjenje, ali da spašavanje ove knjige od četiri toma ima veze s Božijom voljom.
Publika koja je nakon filma razgovala s režiserom, producentom i protagonistima dokumentaca, naglasila je da je film univerzalna priča koju bi trebao vidjeti cijeli svijet i koja bi trebala biti prikazana na svim međunarodnim festivalima.
Uposlenici biblioteke sačuvali su više od 10.000 rukopisa i knjiga, a u ratu je u BiH izgorjelo više od dva miliona knjiga.
