Komentari (5)
Povratak na članak
Prijava korisnika
NAPOMENA: Komentarisanje članaka na portalu Klix.ba dozvoljeno je samo registrovanim korisnicima. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima. Svaki korisnik prije pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korištenja komentara.
Zajedno smo rasli grade ja i ti isto plavo nebo poklonilo nam stih ispod Trebevica sanjali smo sne ko ce brze rasti, ko ce ljepsi biti Ti si bio velik a rodio se ja s Igmana uz osmijeh slao si mi san djecak koji raste zavolio te tad ostao je ovdje vezan za svoj grad Bilo gdje da krenem o tebi sanjam putevi me svi tebi vode, cekam s nekom ceznjom na svijetla tvoja Sarajevo ljubavi moja, Pjesme svoje imas i ja ih pjevam zelim da ti kazem sto sanjam radosti su moje i sreca tvoja Sarajevo ljubavi moja. Kada prodju zime i dodje lijepi Maj djevojke su ljepse ljubavi im daj Setaliste tamno uzdasima zri neke oci plave neke rijeci njezne Sad je djecak covjek a zima pokri brijeg park i kosa bijeli al otici ce snijeg Proljece i mladost ispunice tad Sarajevo moje jedini moj grad
PJESMA O KERUŠI Jutros u košari, gdje sja, šuška niz rogoza žućkastih i krutih, sedmoro je oštenila kučka, oštenila sedmoro je žutih. Do u sumrak grlila ih nježno, i lizala niz dlaku što rudi, i slico se mlak sok neizbježno it tih toplih materinskih grudi A uveče kad živina juri, da zauzme motke, il prut jak izašao je tad domaćin tmuri i svu štenad potrpo u džak A ona je za tragom trčala, stizala ga, kao kad uhode... I dugo, je dugo drhtala ne zamrzla površina vode Pri povratku vukuć se po tmini, i ližući znoj s bedara lenih, mesec joj se nad izbom, učini kao jedno od kučića njenih. Zurila je u svod plavi, glatki, zavijala bolno za svojima, a mjesec se kotrljo tanki i skrio se za hum u poljima. Nemo, ko od milosti il sreće kad joj bace kamičak niz breg, pale su i njene oči pseće kao zlatni sjaj zvezda u sneg.
Hej grbavice, rano ljuta Pritisla me teška tuga Na trenutak, i pomislim Da si sada neka druga Hej grbavice, bolna si mi Iz daleka gledam ulice tvoje Tamo su slike, djetinjstva moga Tamo je sve što je moje Ko život cijeli Miljačka dijeli Mene od krila tvog I ne znam kad' ću Al' znam da ću Doći do doma svog Al onda Zeljin, stadion gledam Vidim ponos tvoj Život ću dati, al' tebe nedam Jer ti si život moj Ne budi tužna Kad čuješ pjesmu Bol što naša srca lomi Jer svaki od nas Što pjesmu pjeva Do zadnjeg se za tebe bori Zbog toga bola Dok sa Bristola Na tebe gledamo Zbog ove pjesme Nazad se nesmije Nikom te nedamo
PJESMA O KERUŠI Jutros u košari, gdje sja, šuška niz rogoza žućkastih i krutih, sedmoro je oštenila kučka, oštenila sedmoro je žutih. Do u sumrak grlila ih nježno, i lizala niz dlaku što rudi, i slico se mlak sok neizbježno it tih toplih materinskih grudi A uveče kad živina juri, da zauzme motke, il prut jak izašao je tad domaćin tmuri i svu štenad potrpo u džak A ona je za tragom trčala, stizala ga, kao kad uhode... I dugo, je dugo drhtala ne zamrzla površina vode Pri povratku vukuć se po tmini, i ližući znoj s bedara lenih, mesec joj se nad izbom, učini kao jedno od kučića njenih. Zurila je u svod plavi, glatki, zavijala bolno za svojima, a mjesec se kotrljo tanki i skrio se za hum u poljima. Nemo, ko od milosti il sreće kad joj bace kamičak niz breg, pale su i njene oči pseće kao zlatni sjaj zvezda u sneg.