Druženje s pjesnikom
0

FOTO+VIDEO / Poemu "Mora" Sidran usnio na makedonskom, jeziku koji ne zna

Klix.ba
Foto: D. S./Klix.ba
(Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba)
Veliki broj ljubitelja jedinstvene i neponovljive riječi Abdulaha Sidrana i sinoć je u Kamernom teatru 55 u Sarajevu prisustvovao pjesničko-poetskom performansu "Veče sa Sidranom", posljednjoj u ovogodišnjoj repertoarskoj sezoni.

Kao i tokom cijele sezone, tražila se ulaznica više za kolažni program poezije, muzike i likovne umjetnosti. U fokusu su sinoć bili makedonski jezik i muzika. Tako je Sidran ispričao kako je nastala njegova pjesma "Mora".

"Godine 1986. sanjao sam na makedonskom jeziku, koji ne znam. Imao sam noćnu moru i kroz tu noćnu moru čuo sam riječi neke pjesme na makedonskom jeziku. Ujutro sam zvao kolegicu pjesnikinju Radmilu Trifunovsku i kazao joj da sam sanjao i ne znam šta da radim s time, kako ću napisati kad ne znam jezik, a nešto sam upamtio. Kaže ona meni 'Napiši na svom kako god i kako bilo. Šta god bude bit će to dobro'.

Tako je nastala pjesma "Mora" za koju su svi kritičari i strani novinari nakon '92 mislili i vjerovali da je napisana u ratu i povodom naše kolektivne nesreće '92-'95. To ilustruje onu tezu o dvije vrste pjesnika, pjesnike proroke i pjesnike naučnike", ispričao je Sidran.

Pjesnik je, zatim, kazao publici šta je to usnio te 1986.

Šta to radiš, sine? Sanjam, majko.

Sanjam, majko, kako pjevam, a ti me pitaš, u mome snu: šta to činiš, sinko? O čemu, u snu, pjevaš, sine? Pjevam, majko, kako sam imao kuću. A sad nemam kuće. O tome pjevam, majko. Kako sam, majko, imao glas, i jezik svoj imao. A sad ni glasa, ni jezika nemam. Glasom, koga nemam, u jeziku, koga nemam, o kući, koju nemam, ja pjevam pjesmu, majko.

U programu su učestvovali Sidranovi stalni saradnici: Suzana Arbanas, američka slikarka koja pred publikom portretira pjesnika "na djelu", hor Akademskog kulturnog centra Univerziteta u Sarajevu "Seljo", a specijalni gost bio je estradni veteran Edo Pandur.