Knjiga "Ponovno otkriće olimpijskog Sarajeva" je posvećena najznačajnijim objektima grada

Kakav arhitektonski potencijal imaju ovi objekti i da li se njihovim očuvanjem može doprinijeti ne samo kvalitetu života ljudi, nego i raznolikom identitetu grada - istakao je kao suštinu knjige.

"Ovim djelom želimo da skrenemo pažnju na olimpijske objekte, kao i na činjenicu da njihovim očuvanjem doprinosimo budućoj kulturnoj baštini zemlje Bosne i Hercegovine. Najveći dio knjige je posvećen analizi objekata, počevši od njihove forme, tlocrta, funkcije, kao i usporedbe sa sličnim objektima izgrađenim u to vrijeme u svijetu. Pored toga, u knjizi smo se osvrnuli na historiju arhitekture u Bosni i Hercegovini u doba Jugoslavije, kao i na neke manje poznate, ali zanimljive činjenice u vezi s tadašnjim olimpijskim igrama", ukazao je Čeleketić.

Intervju s Ivanom Štrausom

Naglasio je da je bilo zahtjevno napisati knjigu ove tematike i obrazložio kako su dolazili do podataka.

"Odlascima u Sarajevo bili smo u mogućnosti da posjetimo građevine, steknemo utisak o njihovom trenutnom stanju i da otkrijemo neka arhitektosnka obilježja na osnovu kojih smo mogli da produbimo našu istragu. Od velike pomoći nam je bio časopis 'Arhitektura i urbanizam' koji se bavio ovim objektima u jednom od svojih izdanja iz 1983. godine. Tu smo uspjeli doći do tlocrta koje možda drugačije ne bismo ni pronašli, jer ih je dosta, kako smo dobili informaciju, u ratu nažalost uništeno", istakao je.

Intervju s arhitektom Ivanom Štrausom je bio jedan od načina da dođu do podataka. Štraus je projektovao mnoge značajne objekte u Bosni i Hercegovini i bivšoj Jugoslaviji. Projektovao je, između ostalih, i olimpijski hotel Holiday Inn. Čeleketić se prisjetio razgovora s ovim vrsnim arhitektom.

"Akademik Ivan Štraus je, ne samo Sarajevu, nego i ostalim gradovima bivše Jugoslavije ostavio objekte po kojima su oni danas prepoznatljivi. Nama je posebno ostalo u pamćenju to da je sebe opisao kao funkcionalistu jer je, kako nam je rekao, i u nekim od svojih djela pisao da 'najbanalnija funkcija može dovesti do arhitektonskog doživljaja', kao i to da je presjek smatrao najbtinijim crtežom jednog arhitekte, jer se na njemu najbolje očitava funkcionalnost tog objekta. U vrijeme kada smo radili intervju sa Štrausom bili smo studenti pri kraju fakulteta s jednom određenom, možda pomalo idealizovanom pretpostavkom o tome kakav jedan arhitekta treba da bude - on je svojim stavom i pričom o arhitekturi toj pretpostavci dao lik i zato će nam taj intervju uvijek ostati u pamćenju", izjavio je.

Filozofija olimpijske gradnje u Sarajevu

Osvrnuo se i na filozofiju ili suštinu u projektovanju olimpijskih objekata u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Kao značajnim je naveo da je svaki projektovan u cilju da ima svoju namjenu i samoodrživost nakon Olimpijade.

"Tako je Olimpijsko selo Mojmilo uz manje intervencije postalo stambeno naselje. Bob staza je planirana tako da se mogla podijeliti u više segemenata, pa su je osim sportaša iz cijelog svijeta koristili stanovnici grada za spuštanje u posebnom bobu imena 'Vučko'. Isto tako je interesantno spomenuti da su mnogi objekti inspirisani regionalnim elementima na kojima su izgrađeni, pa je tako naprimjer oblik hotela 'Igman' arhitekte Ahmeda Džuvića nastao kao odogovor na smjerove vjetra na istoimenoj planini", objasnio je.

Za Čeleketića je skoro nemoguće izdvojiti najbolji olimpijski objekat. Prema njegovim riječima, svi oni su i estetski i funkcionalno totalno drugačiji jedan od drugog. Međutim, izdvojio je jedan objekt.

"Nama je ostao posebno drag projekt arhitekte Zlatka Ugljena za nekadašnji hotel 'Vučko' koji danas, nažalost, više ne postoji. Ovaj objekt je planiran tako da bude dio okoline u kojoj se nalazio i nimalo je ne narušava, a ono što je upotpunilo sliku hotela je činjenica da je arhitekt po princpiu total dizajna osmislio unutrašnje uređenje do najmanjih sitnica", potcrtao je.

Kakav je njihov potencijal danas?

Ukazao je na njihov potencijal i kako ih je moguće zaštititi.

"U arhitektonskom smislu ovi objekti definitivno oslikavaju jedan veoma bitan period u arhitekturi Sarajeva i ako ni zbog čega drugog, onda je zbog toga veoma bitno da se oni čuvaju u svom originalnom stanju. Neki od objekata izgrađenih u to vrijeme su nažalost već srušeni ili prepušteni propasti. Jedan od načina da se ovi objekti zaštite je svakako i stavljanje pod zakonsku zaštitu. Ako se vratimo u kratki period postojanja nakon Olimpijskih igara, vidjeli bismo da su objekti bili korišteni punim kapacitetom. Planovi koji su osmišljeni za svaki od njih još tada u cilju samoodrživosti, mogli bi se i danas primijeniti", smatra Čeleketić.

I sami autori su naučili nešto novo radeći na ovoj knjizi.

"Nama su istraga i rad na ovoj temi pomogli da shvatimo da pored samog izgleda i aktuelnog stila gradnje postoji i niz drugih aspekata koji se moraju uzeti u obzir pri planiranju jednog objekta. Njegova funkcija treba da bude kroz vrijeme kako bi služila ne samo sadašnjim nego i budućim generacijama. Arhitektura može da provocira, da se uklapa, da prija oku ili ne, ali uvijek treba da bude funkcionalna i da se održava kroz generacije. Olimpijsko Sarajevo je svakako tako planirano za razliku od mnogi olimpijskih gradova, kao što je to slučaj u Atini, Torinu ili Pekingu čiji su pojedini olimpijski objekti nakon održavanja igara prepušteni propasti", kazao je.

Urbanizam u Sarajevu danas

Napomenuo je da problemi u urbanizmu ne postoje samo u Sarajevu, nego u mnogim gradovima Bosne i Hercegovine.

"Ovo je jedna veoma važna i kompleksna grana u arhitekturi kojoj treba da se posveti mnogo pažnje, jer direktno utječe na kvalitet života stanovnika jednog grada. Potrebno je da se stručnim ljudima omogući da naprave urbanistički plan koji će se onda morati ispoštovati. U našim gradovima bi se više pažnje trebalo obratiti na pažljivo planiranje osnovne infrastrukture - ulica, pješačkih zona, trgova i zelenih površina. Ovo je osnova ne samo za ugodan život građana, već i za kvalitetne arhitektonske objekte koji bi se tu gradili", izjavio je Čeleketić.

Naglasio je da je plan da se knjiga "Ponovno otkriće olimpijskog Sarajeva" prevede na bosanski jezik i nada se da će se to desiti u bliskoj budućnosti.