Film/TV
234

"U potrazi za Daytonom" je tragikomični film o tri ratna druga i srušenim snovima

Klix.ba
(Foto: Facebook/Looking for Dayton the Movie)
Produkcija Mofoco je krajem oktobra krenula u realizaciju svog prvog filma pod nazivom "U potrazi za Daytonom", a prva klapa je održana u Sarajevu na Borijama.

"U potrazi za Daytonom/Looking for Dayton" je reality/dokumentarna drama/komedija u čijem je fokusu psihologija likova tri prijatelja koja su se tokom rata borila u Sarajevu i za Sarajevo, na njihovom putovanju u SAD, a vox populi će biti i "neki od odlučioca iz političkog i vojnog vrha u to vrijeme".

Na njega su se uputili kako bi postavili pitanja, potražili odgovore i razmotrili utjecaj mirovnog sporazuma u čijem su donošenju učestvovale SAD, na njihove živote, kao i cjelokupnu državu 20 godina poslije.

Film će, pored Sarajeva, biti sniman i u New Yorku, Washingtonu i Daytonu.

Dokumentarni dio filma će donijeti svjedočanstva ljudi iz rata, među kojima su i ličnosti iz javnog života BiH, a film će predstaviti i rezultate ankete građana koji će iznijeti vlastita mišljenja o Daytonskom sporazumu, 20 godina nakon rata.

Produkcijski tim filma čine: Susan Folger (SAD/BiH), Pavle Fukarek (BiH/Hrvatska), Erol Gagula (BiH), Valery Perry (SAD/BiH). Glumci u filmu su Pavle Fukarek, Adnan Spaho, Azem Velić i gost glumac Kemo Habibović.

U razgovoru za Klix.ba, režiser filma Erol Gagula navodi kako se ideja za snimanje filma javila njegovom prijatelju Pavlu Fukareku koji je ratovao na Borijama i koji je izrazio želju da snime film o Daytonu. Predstavivši ovu ideju Amerikancima, oni su izrazili želju da produciraju film, nakon čega je nastala produkcijska kuća Mofoco.

"Priča je to o tri ratna druga koji su prije rata imali jedne snove koje je rat prekinuo. Nakon rata su mislili da će konačno ostvariti svoje snove, međutim, 20 godina poslije, i dalje su u klinču i ćorsokaku", kaže režiser Gagula, magistar poslovnih komunikacija koji ima 20 godina iskustva na televiziji.

On izražava svoje nezadovoljstvo političkim sistemom i državom u kojoj živimo.

"Danas niko od nas nije zadovoljan i možemo reći da je sad gore nego nakon rata, 1996. godine i u ratu je bilo bolje nego sad. Znao si ko ti je neprijatelj - samo izađeš na liniju i ratuješ, a sad su ti svi neprijatelji i svi ratuju protiv svakog", kaže Gagula.

Budući da, kako kaže, ne voli "tužne rate priče", ideja je da od ovog filma napravi tragikomediju.

"To je parodija, nije smiješno, već žalosno, ali mi ne želimo tugovati nad svojom sudbinom, nego se želimo zezati u svemu tome. Mogao bih sad navesti primjere nekih veselih priča iz rata zato što sam selektivno u mozgu potiskivao ružne stvari i prepričavao samo lijepe - to je bio moj način borbe protiv svega što se dešavalo u ratu", pojašnjava Gagula.

Kad je u pitanju Daytonski sporazum, Gagula ističe kako je zahvalan Americi koja je "umjesto Evrope, u čijem se to dvorištu dešavalo, konačno povukla neke prave poteze."

"Dayton je zaustavio rat, no nažalost, ostalo je samo na tome. Dayton kao neki ustav koji nam je nametnut i koji narod nije sam izabrao po meni nije dobar, no da su političari sproveli sve ono što piše u Daytonu, nama bi danas bilo bar pet puta bolje nego što jeste. Daytonski sporazum i nije dobar zato što se pokušalo udovoljiti trima stranama. Ovdje ne postoje samo tri strane, ima ih više. Sad se osjećam kao neki budalaš koji je ratovao, a da mi danas neko dijeli Bosnu", zaključuje Erol Gagula u razgovoru za Klix.ba.