Recenzija
52

Nova Netflixova hit serija "Unbelievable" je nevjerovatna istinita priča o silovanju

Piše: Ines Mrenica
(Ovaj tekst sadrži spoilere!) Pogledali smo Netflixovu istinitu priču o istrazi dviju detektivki, koja je dovela do hapšenja serijskog silovatelja Marca O’Learyja u Coloradu 2011. godine. "Unbelievable" ("Nevjerovatno") je nevjerovatna priča o silovanju u kojoj ćete vidjeti trijumf forenzike i način na koji stvarne žene rješavaju monstruozne zločine.

"Unbelievable" u osam epizoda donosi jednu od najbrutalnijih kriminalističkih priča o istrazi i lovu na ratnog veterana Marca O’Learyja osuđenog za silovanje 28 žena, kojima je nakon uhođenja provaljivao u kuće, vezao ih, seksualno napastvovao satima, a zatim fotografisao u ponižavajućim pozama. Silovanje bi završavao kompletnim uklanjanjem DNK tragova s mjesta zločina, što je uključivalo i tjeranje žrtve na polusatno tuširanje. Radio je detaljno, poučen stručnom literaturom iz oblasti kriminalistike, iz koje je saznao informacije na koji način se vrši detekcija počinitelja nakon silovanja. Prva epizoda započinje upozorenjem gledatelju da serija obiluje opisima i prikazima monstruoznih seksualnih delikata.

Serija "Unbelievable" je prošlog mjeseca bila serija za kojom se najviše tragalo na Netflixu, a nastala je na osnovu članka "An Unbelievable Story of Rape" (Nevjerovatna priča o silovanju) T. Christiana Millera i Kena Armstronga, nagrađenog Pulizerom. To je najviše što možete znati ukoliko ćete gledati seriju, inače nemojte čitati dalje.

O’Leary, koji trenutno služi 327-godišnju zatvorsku kaznu, 2008. godine je prvo napao šesnaestogodišnju Marie, dijete iz udomiteljskih porodica, ranjivu djevojčicu s traumama iz problematičnog djetinjstva. Prilikom davanja iskaza u policiji, Marie se mentalno i psihološki slomila pod pritiskom detektiva koji su na koncu zaključili kako Marie daje lažni iskaz, što će dovesti do njenog sudskog gonjenja. Paralelno se počinju događati silovanja s istim "rukopisom", što će povezati dvije detektivke (Merritt Wever i Toni Collette) u mukotrpnoj i iscrpljujućoj potrazi za počiniteljem u Washingtonu i Coloradu. “Rutina je ono što nas dovodi u opasnost”, saznajemo iz jedne replike u scenariju pa će po tom osnovu stradati pažljivo odabrane žrtve, ali će po istom principu biti uhvaćen i silovatelj. Odat će ga klasični tragovi u vidu otiska đona sportske obuće, mladež na lijevoj potkoljenici, svijetloplave oči, iznimna snaga i ukradeni ružičasti fotoaparat. Sve žene bile su silovane dok su spavale, tako što su bile vezane. Silovatelj je nosio fantomku, rukavice i upotrebljavao prezervative, nakon čega bi uklanjao posteljinu s kreveta. Višesatno silovanje uspjela je izbjeći samo jedna napadnuta žena koja je skočila preko ivice balkona i uspjela preživjeti pad. O’Leary svoje žrtve nije birao po izgledu, ni po dobi, bilo mu je bitno samo da žive same i da su iz nekog razloga izuzetno ranjive, što je saznavao iz dugotrajnog uhođenja.

Detektivke Grace Rasmussen i Karen Duvall spojila je istraga, nakon čega su primijenile sve dostupne metode savremene forenzike koja se koristila u kriminalističkoj obradi. Do O’Learyja ih je odvela metoda selekcije koju su napravile na osnovu profiliranja, tj. tipskog istraživanja. Jedna je žrtva bila iznenađujuće prisebna i razgovarala je sa silovateljem, pri čemu je saznala da govori nekoliko azijskih jezika. Detektivke su došle do zaključka da se radi o vojniku i iskoristile podatak da oko 30 posto silovatelja po statistikama posjeduje neku prijavu za nasilno ponašanje. Nakon što su pronašle bivšeg vojnog veterana s prijavom i svijetloplavim očima (sve tri žrtve mogle su ispod fantomke vidjeti samo taj detalj lica), izuzimanjem DNK utvrdile su da se radi o počinitelju. U njegovoj kući je pronađena kolekcija inkriminirajućih fotografija žrtava, njihovo rublje u vidu trofeja i oprema uz pomoć koje je svoje žrtve kostimirao, vezao i fotografisao.

Marc O’Leary
Marc O’Leary

Kako stvarnost piše najbolje detektivske priče, u realizaciji serije nije bilo potrebe za pompeznim glamurom u forenzici. Detektivi, njihovi asistenti i forenzičari su osobe koje žive obične živote, preokupirani vlastitim porodičnim problemima, na poslu provode puno vremena, jedu lošu hranu i popunjavaju dosadne formulare. Niotkud se neće pojaviti Horatio sa svojim malim sunčanim naočalama i otići u stilizirani laboratorij gdje će isfenirana dama prebirati po lešu i izuzimati DNK materijal. Drama je snimljena vrlo realistično, kako inspektori i detektivi iz stvarnog života uglavnom razbijaju naše iluzije o misterioznoj atmosferi napetosti, straha i lucidnih trenutaka istrage na koje su nas navikli serije i filmovi. Posebno je zanimljiv ženski senzibilitet i solidarnost detektivki sa žrtvama u atmosferi detekcije.

"Suđenje stoljeća"

Forenzička genetika je postala izuzetno popularna na filmu i televiziji nakon "Suđenja stoljeća", procesa koji se devedesetih vodio protiv američkog sportaša i glumca O. J. Simpsona. Simpsonu se sudilo za ubistvo supruge i njenog navodnog ljubavnika, a priča je imala sve elemete bestsellera – novac, moć i preljubu te nam je pokazala primjenu nauke u rješavanju zločina, kao i proceduralne greške prilikom uviđaja koje počinitelja mogu ostaviti nekažnjenog. "Suđenje stoljeća" je u maratonskim prijenosima, prema riječima jednog od O. J. Simpsonovih advokata, rezultiralo pravim blockbusterom. Rekonstrukcija je vršena preko krvave niti od 36 kapljica koje su vodile od tijela ubijenih preko Simpsonove odjeće i obuće u njegov džip i kuću. Posebno zanimljiva je bila cijela priča o kožnoj rukavici nađenoj u vrtu ispred kuće u noći ubistva, koju je O. J. navukao na ruku u sudnici pred televizijskim kamerama, utvrdivši da mu je mala i da je nije mogao upotrijebiti u činu dvostrukog ubistva.

Netflixova serija se pojavljuje kada i na našem prostoru imamo nekoliko neriješenih i čak misterioznih slučajeva ubistava, koji su privukli veliku pažnju medija i javnosti generalno. Jedan od primjera je slučaj grupnog silovanja djevojčice iz okolice Zadra, koji je potresao Hrvatsku, ali i cijeli region. Prijavljeno je nekoliko silovatelja koji su snimali odnos sa žrtvom te je snimkom ucjenjivali i prisiljavali na grupni seksualni odnos. Šesnaestogodišnja Zadranka je iste dobi kao i O’Learyjeva prva žrtva Marie, a vijest o slučaju dodatno ju je traumatizirala kada je morala proći kroz mukotrpan proces davanja detaljnog iskaza. "Unbelievable" detaljno prikazuje mukotrpan put koji žrtve moraju proći prilikom ispitivanja i svjedočenja, neugodne ljekarske preglede te svu birokratiju pravosudnog aparata.

"Tri plakata izvan grada"

Izuzetan prikaz ženske patnje uzrokovane nasiljem vidjeli smo u filmu “Three Billboards Outside Ebbing, Missouri”, američkoj drami iz 2017. godine u kojoj su glavne uloge ostvarili Frances McDormand, Woody Harrelson i Sam Rockwell. McDormand u filmu tumači majku koja unajmljuje tri velika plakatna mjesta postavljena pokraj lokalne ceste kako bi privukla pozornost na još uvijek neriješeno brutalno silovanje i ubistvo njene kćerke. Ljuta zbog nedostatka napretka istrage, na bilboardima u sekvencama ispisuje tekst: "Silovana na samrti", "Još uvijek niko nije uhapšen?" i "Šta se događa, šerife Willoughby?". Iako fikcija koja nema veze sa stvarnim događajima, film je otvorio brojna pitanja o nasilju nad ženama, sistemskoj mizoginiji i nezainteresiranosti policije da se bavi rasvjetljavanjem zločina, a prije svega o rasizmu u kojem se guši "najdemokratskija" nacija na svijetu.