Alen Drljević je 12 godina čekao ratnu dramu "Muškarci ne plaču" koju je snimio za samo tri sedmice
Na početku razgovora za Klix.ba Drljević se prisjetio kako se publici na SFF-u prvi put predstavio 2005. godine kratkim diplomskim filmom "Prva plata". Želja za snimanjem dovela ga je do toga da ove godine može ponosno zakoračiti na scenu SFF-a uz svoj prvi igrani film.
"Velika je razlika imati kratki i igrani film. Imao sam dosad dosta amaterskih i kratkih filmova koji su prošli kroz sarajevski festival. Sve što sam radio nekako je i išlo preko SFF-a, ali posebna je čar ove godine predstaviti bh. publici prvi dugometražni igrani film", kazao nam je Drljević.
Nikada neće odustati od ratnih tema
Na naše riječi "još jedan ratni film u bh. kinematografiji", Drljević govori kako teme o ratnim veteranima koji su pripadali vojskama koje su ratovale jedna protiv druge 90-ih godina na području bivše Jugoslavije zaslužuju čak i veću pozornost. Kako kaže, zbog onih koji su radili filmove s ratnom tematikom, bh. kinematografija može se pohvaliti najvećim uspjehom u regionu.
"Rat je univerzalna tema i kada pogledamo uspješnost naših filmova, očito je kako je to nešto što ljude zanima. Ne mogu govoriti o tome kakav će biti put bh. kinematografije u budućnosti, ali znam da će rat biti tema kojom ću se ja baviti cijeli život. To je nešto što je označilo moj život, moju mladost… Nikad neću prestati razmišljati o ratu. Radio sam i sigurno ću raditi i na drugim temama, ali rat je ona koja me uvijek dira", priča nam Drljević koji je u ratu služio kao vojnik Armije RBiH.
Kako bi dočarao priču, Drljević je u filmu angažirao i stvarne ratne veterane, naturščike, koji su velikim glumačkim imenima bili od pomoći. Mnogi se čude kako je film "Muškarci ne plaču" snimljen za samo tri sedmice, priča nam bh. režiser te dodaje kako je uz savršenu ekipu sve moguće.
"Imao sam sreću da sam u filmu imao neke od najboljih glumaca iz regiona s kojima je nevjerovatno raditi. Svi oni su bili moja velika želja. To su prije svega izvanredni ljudi, a tek onda profesionalci. Zajedno smo živjeli film, smješteni u hotelu Bistrica na Jahorini, odvojeni od ostatka svijeta. Dešavalo se mnogo toga. Stvari iz filma su se prelijevale u druženja nakon snimanja i obrnuto. Regionalna ekipa se ustvari podudarala s temom filma, a naturščici su donijeli prave priče i pomogli glumcima", ispričao nam je Drljević.
Dio njegove savršene ekipe koja je dobila pozitivne kritike velikih filmskih stručnjaka te ovacije publike na festivalu u Češkoj su glumci Boris Isaković, Emir Hadžihafizbegović, Ermin Bravo, Boris Ler, Sebastian Cavazzo, scenarista Zoran Solomun, scenografkinja Mirna Ler, producenti Jasmila Žbanić i Damir Ibrahimović, koproducenti Smiljan Tolj, Rebbeka Garrido i Bojan Mastilović te montažer Vladimir Gojun. Podsjećamo, Drljević je na festivalu Karlovy Vary osvojio nagradu Cine Europa i Specijalnu nagradu žirija.
Iako je priča o ratnim veteranima prema prvom planu trebala biti snimljena kao dokumentarni film, ali je nakon dogovora sa Žbanić i Ibrahimovićem prerasla u igrani film, Drljević kaže kako je od početka znao da će se zvati "Muškarci ne plaču".
"Muškarci na Balkanu važe za one koji idu u ratove, brane domovinu, koji su jaki i ni u kojem slučaju ne plaču. Naravno da to nije tako, što sam i ironijom naše tradicije rekao u naslovu filma", istaknuo je Drljević.
Dosad bi imao tri-četiri filma da nije u BiH
"Grubu" verziju filma prije same premijere bh. režiser je pokazao kolegama. Mnogi su pratili kako se film razvijao u montaži i zadovoljni su rezultatima, što Drljeviću daje dodatni vjetar u leđa, pored nagrada iz Češke.
Tokom razgovora s Drljevićem o dosadašnjem uspjehu filma i predstojećoj bh. premijeri, neizostavna je bila i tema o teškom stanju bh. kinematografije. Kako nam je rekao ovaj bh. režiser, u nekoj drugoj državi dosad bi imao snimljena barem tri-četiri filma.
"Nemoguće je snimiti film u BiH samo od sredstava koja dobijamo za kinematografiju. One koji donose odluke nije briga za kinematografiju. Čast rijetkim izuzecima. Naši fondovi finansiraju maksimalno do trećine filma, a često to bude i samo petina. To su sredstva koja se, prema evropskim razmjerama, daju za niskobudžetne filmove. Ideje nam propadaju, imamo jedan ili dva filma godišnje, što je smiješno u nekim državama. Kad si ograničen sredstvima, onda snimiš film za tri sedmice. BiH se ne mora plašiti za glumačku budućnost, ali itekako se moramo plašiti za budućnost kinematografije", naglasio je Drljević čiji film su finansirali Euroimage te fondovi iz BiH, Hrvatske i Slovenije.
Na kraju razgovora, Drljević poručuje kako je u poslu kojim se bavi najvažnije biti svjestan onoga što radiš i šta si uradio. U budućnosti publika može očekivati još njegovih dokumentarnih i igranih filmova, ali, zbog situacije kakva jeste, ni sam ne zna reći kad će ponovo početi snimanje. Ideja i tema za istraživati, kaže, uvijek ima.
"Čovjek uvijek mora biti objektivan i znati je li zadovoljan onim što je uradio. To, naravno, nije uvijek lako. Kada radiš na nečemu pet godina, postaneš subjektivan u odnosu na temu i estetiku toga što radiš", zaključio je Drljević.
Nakon bh. premijere na SFF-u, film "Muškarci ne plaču" počet će se tokom jeseni prikazivati u kinima.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
Esma Numanović predstavila album prvijenac: "Blista" je prava muzička poslastica
Šta predviđa zabrana TikToka u SAD-u i koje bi zemlje mogle slijediti taj primjer
