Intervju / Ademir Kenović: Ratni filmovi snimat će se sve dok lideri država ne prestanu spominjati rat
Potpis producenta stavio je na brojne uspješne filmove, ali i napravio nekoliko dokumentaraca koji trematiziraju društveno-političke fenomene društva u kojem živimo. Proteklih dana je kao predsjednik žirija Takmičarskog programa AJB DOC Film Festivala imao mnogo obaveza, no ipak je izdvojio vrijeme i za Klix.ba, govorio o važnosti snimanja dokumentaraca, projektima na kojima trenutno radi i bh. kinematografiji.
Predsjedavali ste žirijem Takmičarskog programa AJB DOC Film Festivala. Koliko je težak posao bio pred vama i vašim kolegama?
Odgledali smo dvanaest filmova koji su zaista veoma dobri, što se ne dešava često na festivalima igranih filmova. AJB DOC je donio jednu svježinu, raznovrsnost i snažnu angažovanost. Bilo je raznovrsnih filmova, od intimnih priča iz raznih krajeva svijeta, preko društveno angažovanih i snažnih do onih potpuno neočekivanih koji zadiru u samu srž nekih nepravilnosti i potrebe da se nešto mijenja. "Promjena" je uostalom slogan ovog festivala koji, iako je na početku, predstavlja zrelu platformu za okupljanje izuzetno kvalitetnih filmova i autora iz raznih dijelova svijeta. Filmovi koji se prikazuju na ovom festivalu su veoma važni, jer šalju poruke koje su potrebne društvu i predstavljaju sredstvo pomoću kojeg malo pomalo mnoge stvari mogu biti pokrenute.
Imali smo priliku vidjeti nekoliko filmova s ratnim temama, a "Za Samu", koji je proglašen najboljim filmom drugog izdanja AJB DOC-a, snimljen je u svom tom haosu i užasu rata. Podsjetilo me to na "Ulicu pod opsadom", seriju vaših dokumentarnih filmova koji ste snimili u ratnim godinama. Kako, s ove vremenske distance, gledate na te filmove i koliko su oni uspjeli svijetu prenijeti pravu sliku stvarnosti o životu ljudi u ratnom Sarajevu?
Neki filmovi su toliko snažni da su me nagnali da ponovo preživljavam ono što sam osjećao u ratu. Ljudi često pitaju moramo li praviti filmove o ratu i možemo li raditi komedije i neke druge žanrove, ali mi živimo u vremenu u kojem lideri država stalno pominju rat u svojim nastupima i samim tim promovišu tu ideju i riječ. Filmski autori ne misle o ratu, već se suočavaju s konstantnim prijetnjama, svađama i užasima nemogućnosti da se zaustavi agresivna komunikacija. Tako je u našoj državi, ali i komšiluku. Ti filmovi koje spominjete su dokaz i poticaj da ozbiljnije promislimo šta agresija i pogrešan sistem čine svijetu stalno iznova. Ja filmove cijenim po značajnosti tema koje obrađuju, energiji koju nose, emotivnosti i inspirativnosti koju imaju.
Koliko je važno praviti dokumentarne filmove? U čemu je njihov najveći značaj i koliko oni zaista utječu na perpeciju javnosti o nekom društvenom fenomenu?
Mislim da je svaki čovjek kojeg sam vidio na projekcijama ovog festivala odlazio kući obogaćen i potaknut na razgovor o određenim temema. Da, dokumentarci su veoma važni jer potiču na razmišljanje, ukazuju na važne teme i obrazuju. Dokumentarci imaju moć da ljudima pošalju snažne impulse kako bi shvatili da moraju poduzeti nešto kako bi život svih nas bio bolji.
Posljednji put kada smo razgovarali govorili ste mi o filmu "Legende Sarajeva" i otkrili da sa Srđanom Vuletićem pripremate novi film. Dokle ste s radom na ovim projektima?
Filmovi Saše Peševskog i Nevena Samardžića su završeni, a ovih dana počinjemo snimati film Emira Kapetanovića. To će ubrzo biti završeno i onda ćemo povezati ta tri filmova u cjelinu "Legende Sarajeva". Mislim da će to biti svjež, inovativan i snažan film koji pruža refleksiju ambijenta u kojem živimo. Kada je riječ o filmu "Gym", nedavno smo sklopili cijelu konstrukciju, čekamo odgovore iz Makedonije i Srbije, a snimanje planiramo krajem marta naredne godine. Bit će to, nakon "Karaule", prva koprodukcija u kojoj će učestvovati sve države bivše Jugoslavije.
Radite li možda na još nečemu novom?
Tu je još nekoliko projekata. Završavamo ciklus televizijske serije "Hoću kući", imat ćemo 100 portreta naših ljudi koji su živjeli vani i vratili se. Istovremeno, planiramo napraviti serijal koji pruža pogled izvana, da vidimo gdje i kako naši ljudi žive vani, šta oni misle, kako se osjećaju. To je veliko istraživanje koje će nam pomoći da napravimo paralelu. Među novim projektima je i ekranizacija dijela savremene bh. književnosti na kojem produkcijska kuća Refresh radi već neko vrijeme. Nakon čitanja knjige "Kad sam bio hodža" Damira Ovčine poželio sam ponovo režirati, tako da se i to može dogoditi. Trenutno pravimo scenarij koji će biti dio ove kolekcije o savremenoj bh. književnosti. Osim toga, radim dokumentarni serijal koji je baziran na istraživanju mitova i legendi Balkana. Cilj nam je pronaći osnove ovoga što danas zovemo haos na Balkanu i mogu reći da smo došli do veoma interesantnih otkrića.
Kažete da vrijeme dobrih filmova nikada nije prošlo i ta floskula se definitivno odnosi i na vaše filmove koji su većinom antologijski. Koje replike iz svojih filmova najčešće čujete i koje se mogu primijeniti i na društvo u kojem živimo danas?
Moram reći da sam ja polaskan kad god čujem da neko spomene bilo šta vezano za filmove koje sam režirao ili producirao. Osjećam ih kao biološki dio mene i kada nešto što je napravljeno prije više od trideset godina još uvijek živi, mora vam prijati. Ja sa svojim saradnicima sve vrijeme radim jedno te isto, jer u vremenu u kojem agresivna manjina teroriše pasivnu većinu morate uraditi sve da se ljudi probude. Mnogo je replika koje su primjenjive, a trenutno mi pada na pamet "zabranjeno sjediti 'nako". Ona ja veoma zankovita, okačena na zidu u jednom filmu i odnosi se na to da ne možete sjediti a da nešto ne naručite. U današnjem ambijentu ona bi značila da nije dobro ne biti aktivan, ne raditi i ne ulagati žestoku energiju da ambijent u kojem živimo bude bolji.
Bez obzira na uspjehe koje niže, bh. kinematografija ne živi svoje najbolje dane, najviše zbog nedostatka sistemske podrške. Naznaka za zakon o audiovizuelnim medijskim uslugama, koji godinama stoji u ladici Vlade FBiH, još uvijek nema, no pozitivna vijest je da Vlada KS kroz poticaj počinje više podržavati bh. filmsku industriju. Mislite li da joj konačno slijede bolji dani?
Sigurno je da je ovo što se dešava posljednju godinu znak da je očigledno da su svi razumjeli i shvatili važnost filmske industrije koja može biti snažna, korisna i isplativa grana koja pokreće ekonomiju, turizam, obrazovanje, komunikaciju... Nakon što su izvrsne odluke došle s kantonalnog nivoa, BH Telecoma koji je najavio ozbiljne investicije u filmove i serije te učešće u stvaranju sadržaja, onoga što im je potrebno, a što je na neki način bilo nedostatno, institucije iz Federacije BiH daju znakove da bi zakon o audiovizuelnim medijskim uslugama konačno mogao biti završen. Jasno je da su stvari mogle biti brže i bolje, ali mi nemamo vremena razmišljati o onome što je bilo, jer moramo potaći komunikaciju i promjene nabolje.
Kako komentarišete inicijativu gradonačelnika Abdulaha Skake da se u vrhunskoj produkciji snimi igrani film o opsadi Sarajeva?
Svaki film koji neko najavljuje i koji ima šanse da bude snimljen ja apsolutno podržavam. Mislim da je Skaka svojim aktivnostima unio žestoku vitalnost u masu stvari koje bi neko ko predstavlja grad mogao i trebao uraditi. To je zaista osvježavajuća podrška, bez obzira na lapsuse koje ljudi po kafanama najčešće ističu. Djela su bitna, a on je do sada kao mlad čovjek pokazao da ih ima i ja to podržavam.
Na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu predavali ste mnogim generacijama. šta je najvažnije čemu ste ih naučili?
Više nemam toliko vremena da budem na Akademiji scenskih umjetnosti, imam nekoliko generacija i ponekad održim predavanje, a najvažniji su posvećen rad i strast prema poslu te uvjerenje da je pozitivna stvar koja se radi jedini ulog u bolju budućnost.
