Treba li noću gasiti grijanje i koliko stepeni je dobro za san

Temperatura prostorije u kojoj spavamo jedan je od najvažnijih faktora za kvalitet sna. Japanski istraživači Kazue Okamoto-Mizuno i Koh Mizuno u preglednom radu objavljenom u časopisu Journal of Physiological Anthropology navode da i vrućina i hladnoća povećavaju budnost tokom noći te skraćuju duboki san i REM fazu, odnosno fazu u kojoj sanjamo.

Razlog je to što je san usko povezan s načinom na koji tijelo reguliše temperaturu. Zbog toga, kako ističu autori, ugodno okruženje tokom noći nije važno samo za san, nego i za dnevne aktivnosti i opće zdravlje.

Koliko stepeni je dovoljno

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) u smjernicama o stanovanju i zdravlju iz 2018. godine navodi 18 stepeni kao sigurnu i uravnoteženu temperaturu doma tokom hladnih mjeseci u zemljama s umjerenom ili hladnijom klimom. Za starije osobe, djecu i hronične bolesnike, naročito one sa srčanim i plućnim bolestima, WHO navodi da bi najniža temperatura trebala biti i viša.

U britanskim preporukama Public Health England 18 stepeni navodi se kao preporučena dnevna temperatura, uz napomenu da noću može biti i niža. To znači da spavaću sobu nije potrebno grijati kao dnevni boravak, ali ni držati previše hladnom ako u njoj spavaju starije osobe, mala djeca ili bolesni.

Pokrivač važniji od radijatora

Okamoto-Mizuno i Mizuno objašnjavaju da tijelo tokom spavanja zapravo održava vlastitu "mikroklimu" ispod pokrivača. Kada je san normalan, temperatura u krevetu iznosi oko 32 do 34 stepena, a vlažnost zraka između 40 i 60 posto.

Autori ističu da odjeća i posteljina u velikoj mjeri pomažu tijelu da održi prihvatljivu temperaturu u različitim uslovima. U praksi to znači da je za miran san često važnije kako smo pokriveni nego koliko je jako uključeno grijanje.

Zašto prozračiti sobu prije spavanja

Osim temperature, na san utiče i kvalitet zraka. Istraživači s Tehničkog univerziteta Danske (DTU) proveli su istraživanje u studentskim sobama, objavljeno 2016. godine u časopisu Indoor Air. Kada je prozor bio otvoren, prosječna koncentracija ugljen-dioksida u sobi bila je 660 ppm, a sa zatvorenim prozorom 2.585 ppm.

S manje ugljen-dioksida objektivno mjeren san bio je bolji, a učesnici su zrak ocijenili svježijim. Sljedećeg dana bili su manje pospani, lakše su se koncentrisali i postigli bolje rezultate na testu logičkog razmišljanja. Temperatura u sobama pritom se nije razlikovala između dva uslova.

Rezultati ipak nisu jednoznačni. Istraživači s Tehničkog univerziteta u Eindhovenu navode da su u jednoj kasnijoj studiji učesnici bolje ocijenili san sa zatvorenim prozorom, jer je bilo tiše, te da je za jasne zaključke potrebno još podataka.

Zato je kompromis za zimske noći jednostavan: prozračiti sobu prije spavanja, ne pregrijavati je i umjesto jačeg grijanja posegnuti za toplijim pokrivačem.