Italijanski otok nudi kuće za jedan euro, ali će teško izbjeći demografsku katastrofu

Na Sardiniji danas živi nešto više od 1,5 miliona stanovnika, što je brojka koja se decenijama unazad konstantno smanjuje.

Osim što se smanjuje broj stanovnika, veliki broj sela i manjih naseljenih mjesta je danas pred izumiranjem, jer se mlade osobe sele u velike gradove poput Cagliarija.

Najveći problem za Sardiniju je natalitet, odnosno činjenica da je na ovom otoku zabilježila najnižu stopu nataliteta u Italiji, koja iznosi 0,91 dijete po ženi. Da bi se broj stanovnika održao stabilnim, žene bi u prosjeku trebale imati 2,1 dijete.

U jednom od sela na Sardiniji, Baradili, posljednje dijete je rođeno prije 10 godina, a tu živi 76 stanovnika.

Rizik da mjesta poput Baradilija postanu gradovi duhova podstakao je ostrvo da pokuša privući nove stanovnike.

Par koji se preseli u selo na Sardiniji s manje od 3.000 stanovnika može dobiti do 15.000 eura za kupovinu ili renoviranje kuće, do 20.000 eura za pokretanje biznisa koji otvara lokalna radna mjesta, te mjesečnu subvenciju od 600 eura za prvo dijete i 400 eura za svako naredno dijete, sve dok ne navrše pet godina.

Ovi poticaji dio su paketa protiv depopulacije koji je uvela regija. Dodatno, tu su i lokalne hitne mjere, poput ponude općine Ollolai koja novim stanovnicima nudi kuće za 1 euro. Ipak, to im nije donijelo potrebne rezultate, a sela na Sardiniji, poput Baradalija, imaju ozbiljne probleme, piše Politico.

Prije više od 30 godina, selo je zatvorilo svoju jednosobnu osnovnu školu, u kojoj su lokalna djeca, uzrasta od 6 do 10 godina, učila zajedno.

Baradili i okolna sela odlučila su se za rotirajući školski sistem, u kojem djeca tokom godine pohađaju nastavu u tri različita sela. Besplatan autobus ih svaki dan ujutro preuzima.

Pohađanje srednje škole ili dolazak do bolnice mnogo je teže, jer su obje usluge udaljene više od 30 kilometara.

Još jedno sardinijsko selo, Ollolai, se "proslavilo" širom svijeta nudeći kuće za jedan euro. Od tada je prošlo devet godina, a od 100.000 ljudi koliko se prijavilo, samo je nekoliko dobilo objekt u ovom selu.

Ovaj program djeluje kao posrednik između vlasnika starih kuća, često podijeljenih između različitih porodica nasljednika, i onih koji ih žele dobiti za malo novca. Kao rezultat toga, samo je mali broj stranih porodica uspio kupiti kuću za 1 euro.

U međuvremenu, selo i dalje gubi stanovnike, smanjujući se s 1.300 kada je ponuda počela na sadašnjih 1.150.

Studije su pokazale da same kuće od jednog eura nisu dovoljne, baš kao što ni poticaji za rađanje djece nisu dovoljni, da bi se preokrenuli efekti demografskog kolapsa.

Također je pokazano da se novi vlasnici ponekad odluče preprodati nekretninu od jednog eura po istoj cijeni po kojoj su je kupili, jer ne mogu priuštiti troškove renoviranja koji su veći od očekivanih ili nisu zadovoljni svojim izborom.