Uklanjanje kandži kod mačaka je surova praksa i neće vam sačuvati namještaj
Ako želite sačuvati namještaj od mačkinog grebanja, uklanjanje njenih kandži nije rješenje. Ne samo da nije djelotvorno, nego ćete i tim činom obilježiti svoju mačku za cijeli život. Ovaj zahvat podrazumijeva uklanjanje kandži na prednjim šapama, a rijetko i na stražnjim. Pritom, nije u pitanju puko skraćivanje kandži. Budući da kandže rastu iz tkiva koje se nalazi u trećem članku prsta, veterinar će morati odrezati i dio kosti, piše Cats on Catnip. Istovjetna tome bila bi amputacija ljudskih prstiju do posljednjeg članka.
Da bi se obavio ovaj zahvat, mačka mora biti stavljena pod anesteziju, što je već rizik samo po sebi i jako je stresno za ljubimca. Izložili biste ga mučenju zbog nečega što neće puno dobra donijeti. Poteškoće tek slijede. Oporavak može biti dug i bolan i uvijek postoji mogućnost da dođe do infekcije, dok mačka svakako neće biti u stanju stati na noge danima ili čak tjednima.
Tendonektomija, bolovi i oštećenja
Drugi pristup jest tendonektomija, gdje se mački uklanjaju tetive kojima isteže kandže. U ovom slučaju ne uklanjaju se prsti, ali mačka više ne može izbaciti svoje kandžice. I ovdje su moguće brojne komplikacije. Jedna od njih je rast gušćeg tkiva kandže, što znači da ćete ih morati češće trimovati i s puno poteškoća.
Povrh toga, kandže im mogu urasti u jastučiće na šapama. Mačkama podvrgnutim tendonektomiji u jednom trenutku bit će potrebna i onihektomija, odnosno, uklanjanje kandži do prsta, tako da, nema puno smisla mučiti ih na ovaj način.
Dakle, uklanjanje kandži ne pruža nikakvu dobrobit mački, a može im zaista narušiti kvalitet života. Od zdravstvenih problema mogući su hroničan bol u šapama, infekcija, odumiranje tkiva, oštećenje živaca, razderani jastučići, nepotpuno zacjeljivanje, hromost i bolovi u kičmi. Uklanjanje kandži, pa i prstiju, prouzrokuje promjene u načinu na koji mačka hoda, što je popraćeno bolom i nelagodom. To je isto kao da čovjek cijeli život, svakoga dana, obuva cipele koje ga žuljaju.
U pojedinim slučajevima operacija nije izvršena kako valja pa mačkama počnu nepravilno rasti kandže, a to je tek bolno. Nakon zahvata, šapice su jako osjetljive, čak i za pijesak pa se umjesto njega koriste izrezane novine, kao mekša zamjena. Problem predstavlja to što mačka nije navikla na tu teksturu, pa bi, u kombinaciji s bolom nakon operacije, to moglo potaknuti da u potpunosti izbjegava kadicu s pijeskom jer će je ona asocirati na bol i nelagodnost.
Promjene u ponašanju i psihički ožiljci
Kod mnogih mačaka kojima su kandže uklonjene dolazi do promjena u ponašanju. Budući da se više ne može braniti kandžama, mačka može početi gristi ili na drugi način očitovati agresiju. Ni namještaj neće biti pošteđen jer će mačka sada biti prisiljena da obilježiti svoje područje urinom. Priznat ćete da je to gora opcija i od povremenog grebanja. Također, mačka bez kandži mora obitavati u kući jer više nema načina da lovi i da se brani.
Baš kao što gubljenje udova utječe na mentalno zdravlje čovjeka, tako i gubljenje dijelova tijela ostavlja psihičke ožiljke na ljubimce. Mačka, koja je do jučer bila razigrana i društvena, nakon operacije postat će povučena razdražljiva, plašljiva i, čak, agresivna. Zbog toga ih mnogi vlasnici napuštaju.
U zaključku, uklanjanje kandži ostavlja bolne i dugoročne posljedice, kako za tjelesnu, tako i za mentalnu dobrobit i zdravlje mačke. Važno je da se na ovu temu više govori, kako bi i drugi shvatili koje opasnosti predstavljaju onihektomija i tendonektomija. Ako problem leži u tome što vam mačka grebe namještaj, pronađite joj alternativu, kao što su grebalice i igračke ili je izvodite redovito van, ako možete, gdje će mačka moći oštriti kandže na kori nekog drveta.
