Novo istraživanje
10

Je li vožnja biciklom na posao opasna isto onoliko koliko je i zdrava?

DP
Dok prijevoz do posla biciklom vodi prema boljoj fizičkoj kondiciji i zdravlju uopće, za mnoge ljude to izgleda kao moguća nesreća koja samo čeka da se dogodi. To je potaklo najnovije istraživanje, a ovo su rezultati.

Strah od povrede uslijed vožnje bicikla u saobraćaju predstavlja glavni razlog zbog kojeg ljudi ovaj vid prijevoza izbjegavaju.

U Britaniji svega 4 posto ljudi koristi bicikl za odlazak na posao, iako 40 posto njih ima pristup biciklu. Istraživanje koje je proveo British Social Attitudes donosi podatak da 64 posto ispitanih doživljava ovaj vid prijevoza opasnim.

Ovo je potaknulo istraživače sa Univerziteta u Glasgowu da ispitaju je li ovaj strah opravdan. Oni su istraživali bolničke kartone i drugu raspoloživu dokumentaciju za 230.390 osoba iz 22 mjesta u Britaniji, koje svakodnevno koriste neki vid prijevoza za odlazak na posao, a od kojih je njih 5.704, kao glavno prijevozno sredstvo, koristilo bicikl.

Istraživanjem je otkriveno da je korištenje bicikla za odlazak na posao povezano s 45 posto većim rizikom za prijem u bolnicu zbog povrede u odnosu na druge načine prijevoza do posla, a da duže udaljenosti koje se dnevno prelaze sa sobom nose i veće rizike.

Ipak, istraživanje je ukazalo i na značajne prednosti za zdravlje koje vožnja bicikla pruža, poput smanjenog rizika za obolijevanje od raka, kardiovaskularnih bolesti i prerane smrti, navodi CNN.

Izbor sudionika istraživanja izvršen je od 2006. do 2010. godine, a uzorak predstavlja dio opsežnije UK Biobank baze podataka koja je uključivala praćenje od osam do devet godina.

Kod onih koji bicikl koriste kao isključivo prijevozno sredstvo do posla, njih 7 posto doživjelo je neku vrstu povrede, dok je kod onih koji bicikl u tu svrhu koriste samo djelomično postotak nešto niži i iznosi 6 posto. U poređenju s tim, 4,3 posto povrijeđenih bilo je među onima koji za odlazak na posao koriste automobil ili gradski prijevoz, dok odlazak na posao pješice nije povezan s bar malo većim rizikom od povrijeđivanja.

U reagovanju na istraživanje, Anne Lusk, naučnica i istraživačica na Harvardu (T.H. Chan School of Public Health) rekla je da istraživanje otkriva "hitnu potrebu da se poboljša sigurnost za bicikliste".

"Odvojene staze pored puta za kretanje bicikala trebale bi biti poštovane i izdašno finansirane poput historijskih građevina", dodala je ona.

Manja smrtnost

Ipak, uprkos većim rizicima za povređivanje, istraživanje je pokazalo da je vožnja biciklom do posla povezana sa značajnim zdravstvenim prednostima.

Kada se biciklisti usporede sa svim drugim putnicima do posla, kod njih je prisutan značajno manji rizik od kardiovaskularnih oboljenja poput srčanih i moždanih udara, prve dijagnoze raka, kao i smrti uopće.

"Ono što mi želimo reći je da ako, recimo, 1.000 ljudi koji inače ne koriste bicikl kao prijevozno sredstvo do posla, odluče promijeniti naviku tokom sljedećih 10 godina, suočili bi se s ukupno 26 povreda do kojih u suprotnom ne bi došlo, od kojih bi za tri povrede bila potrebna hospitalizacija duža od sedam dana", kaže Paul Welsh, senior predavač s Univerziteta u Glasgowu.

"S druge strane, prednost se ogleda u 15 oboljenja od raka manje, četiri srčana ili moždana udara manje, kao i tri smrti manje", istakao je on.

Welsh smatra da se vlade država trebaju više zauzeti kako bi se biciklističke trake bolje obilježile, a da su primjeri potpuno odvojenih traka za bicikliste, poput onih u Amsterdamu ili Kopenhagenu, nužnost kako bi se ljudi počeli osjećati dovoljno sigurno.

"To podrazumijeva da se udaljimo od uvriježenog shvaćanja da automobili trebaju imati prednost. Mora li baš svaka cesta biti dvosmjerna? Može li umjesto toga biti jednosmjerna s većom površinom za pločnike i odvojene biciklističke trake?" kaže on.

"Među biciklistima danas prevladava stav da se za vožnju bicikla potrebno prethodno mentalno pripremiti za 'rat na ulici', dok je u uvjetima odvojenih biciklističkih traka, iskustvo neusporedivo relaksiranije", dodaje Welsh.

Istraživanjem je, kako Welsh smatra, samo uspostavljena veza između vožnje bicikla i povređivanja, dok su uz to uzimani u obzir i faktori poput starosne dobi, spola i razine fizičke aktivnosti.

Od povreda s kojima je vožnja bicikla dovedena u vezu, najčešće se javljaju povrede ruku i nogu, trbuha, glave i vrata, kao i različiti oblici fraktura.