Nažalost, mnoga od tradicionalnih jela naše zemlje danas su zaboravljena. Njeguju ih još samo bogatije familije i žene na selima.
A, da domaće vlasti imaju pameti, upozorava ova ugledna profesorica za bh. novinsku agenciju Patria, tradicionalna jela naše zemlje mogla bi biti najbolji ambasador BiH u svijetu. Nema BiH, kaže ona, samo ćevap i sjecani burek u kojem su komadi mesa. Tu je na stotine originalnih jela koje niti jedna država u svijetu ne može ponuditi na način kako to može ponuditi Bosna i Hercegovina.
"Bosanska kuhinja je skupa i ne sprema se na brzinu", kaže profesorica Hadžiosmanović, čiji je "Bosanski kuhar" 2010. godine na sajmu knjiga u Parizu osvojio nagradu za najbolju knjigu o nacionalnim jelima.
"Zbog toga se tradicionalna jela sve manje i spremaju. Žene sada nemaju vremena. Hoće da spreme nešto na brzinu, a to kod domaće kuhinje ne može", ističe Hadžiosmanović.
Ramazan je prilika da se neka domaća jela barem u ovom svetom mjesecu nađu na trpezi. Tako, samo u ovim prilikama neke sarajevske porodice spremaju ramazansku topu, čorbu, polagani burek ili halvu.
"Znate, ni topa nije tako jeftina i jednostavna ako želite da je napravite onako kako su je izvorno pravile naše majke. U nju ide slatki kajmak, slani kajmak, mileram, suhi sir visočki i maslo, a to su sve skupi proizvodi", objašnjava Hadžiosmanović.
"Ramazanska jela trebala bi biti malo jača", kaže ona.
A, ima Bosna i Hercegovina i jeftinijih jela.
"Ne morate uvijek spremati jagnjeće pečenje ili šiš ćevap, možete napraviti kljukušu od krompira sa salatom od kupusa koja je prekrasna. Također, ne mora na trpezi uvijek biti baklava, veoma je lijepa i halva".
Svaki kraj u Bosni ima svoja jela tipična za to mjesto, iako su ona vrlo slična u svim krajevima. Kuhinja u Hercegovini je, kaže Hadžiosmanović, nešto drugačija. Tamošnje domaćice radije služe pirijane sa rižom, suho meso, mladu jagnjetinu i druga jela.
