Svaki nešto, ne ostade ništa; strašilo je slušat što se radi ! Malen svijet za adova žvala, ni najest ga, kamoli prejesti ! Janko brani Vladislava mrtva; što ga brani, kad ga ne odbrani ? Skenderbeg je srca Obilića, al\' umrije tužnim izgnanikom. A ja što ću, ali sa kime ću ? Malo rukah, malena i snaga, jedna slamka medju vihorove, sirak tužni bez nigdje nikoga... Moje pleme snom mrtvijem spava, suza moja nema roditelja, nada mnom je nebo zatvoreno, ne prima mi plača ni molitve; u ad mi se svijet pretvorio, a svi ljudi pakleni duhovi. Crni dane, a crna sudbino ! O kukavno Srpstvo ugašeno...