Svaki nešto, ne ostade ništa; strašilo je slušat što se radi ! Malen svijet za adova žvala, ni najest ga, kamoli prejesti ! Janko brani Vladislava mrtva; što ga brani, kad ga ne odbrani ? Skenderbeg je srca Obilića, al\' umrije tužnim izgnanikom. A ja što ću, ali sa kime ću ? Malo rukah, malena i snaga, jedna slamka medju vihorove, sirak tužni bez nigdje nikoga... Moje pleme snom mrtvijem spava, suza moja nema roditelja, nada mnom je nebo zatvoreno, ne prima mi plača ni molitve; u ad mi se svijet pretvorio, a svi ljudi pakleni duhovi. Crni dane, a crna sudbino ! O kukavno Srpstvo ugašeno...

Vidji vraga su sedam binjišah, su dva mača a su dvije krune, praunuka Turkova s Koranom ! Za njim jata prokletoga kota, da opuste zemlju svukoliku kâ skakavac što polja opusti. Francuskoga da ne bi brijega, aravijsko more sve potopi. San pakleni okruni Osmana. darova mu lunu kâ jabuku. Zloga gosta Evropi Orkana ! Vizantija sada nije drugo no prćija mlade Teodore; zvijezda je crne sudbe nad njom. Paleolog poziva Murata da zakopa Grke sa Srbima. Svoju misli Branković s Gertukom. Muhamede, to je za Gertuku ! Sjem Azije, dje im je gnjijezdo, vražje pleme pozoba narode - dan i narod, kako ćuku tica: Murat Srpsku, a Bajazit Bosnu, Murat Epir, a Muhamed Grčku, dva Selima Cipar i Afriku.