Bila jedna žena i imala čovjeka poštena, svaki dan mu govorila kako je nečovjek i ništarija, vidi bolan drugi imaju sve i kuću i auto i položaj, a ti ništa. i tako svaki dan mu govorila isto i da je nečovjek. Kroz koji dan dodje udba i pohapisla sve po selu sem tog necovjeka, sve žene plaču odvedoše im ljude na robiju, a ona kući pa vesela pa ga ljudi e hvala bogu pa si bio necovjek, priča ide otprilike ovako, ali poenta je na kraju rečena....