gledam pune Crkve naših komšija srba
koji se i danas mole Bogu u netaknutim
Sarajevskim crkvama kao i prije rata jer
su ostali sa nama u Sarajevu i nisu kao
zvijeri otišli na brda da ruše i ubijaju a u
razgovoru sa njima osjeti se vjera i ljubav a ne mržnja i nevjera kao na klixu
po komentarima ovih izgubljenih serva