Upotreba imele, vještičje biljke, ostala je zabranjena stoljećima, a u Engleskoj čak i u 20.stoljeću. Godine 1841. njemački princ Albert, suprug engleske kraljice Viktorije, ukrasio je prvo englesko drvce u dvorcu Windsor, nakitivši ga svijećama, raznim slatkišima, voćem i kolačima. Ubrzo je kićenje crnogorice preraslo u zabavu o kojoj je pisao i Charles Dickens, opisujući kićenje jelke okićene lutkama, minijaturni namještajem i glazbenim instrumentima, nakitom, igračkama i sličnim predmetima. Iseljavanjem stanovništva iz Engleske u Ameriku i širom planete, iseljen je i običaj okićenog drvceta, čije je kićenje, uz pečenu puricu, postalo najvažnija aktivnost proslave.Komercijalno tržište dreta otvoreno je oko 1850.godine u –New Yorku!U nekim dijelovima Europe, još su se zadržali običaji da se uz drvo domovi ukrašavaju granama bjelogorice, okićenim jabukama, orasima, suhim grožđem i drugim plodovima iz spremljene zimnice.