Usprkos slici koju je službena državna propaganda formirala predstavljajući Jugoslaviju kao idealan primjer jedinstva naroda i partijskog (državnog) rukovodstva, a koja se na Zapadu često prepoznavala kao “socijalizam s ljudskim likom”, ova država je tijekom čitavog socijalističkog razdoblja bila suočena sa značajnim, jačim ili slabijim, nezadovoljstvom određenih slojeva stanovništva, nacionalnih i socijalnih skupina. Ovo se nezadovoljstvo jasno ogledalo u povremenom izbijanju kriza, iskazivanih kroz kritiku i zahtjeve za izmjenama postojećeg stanja.