Imam osjećaj da je vojska nastojala interes pojedinca podrediti interesu kolektiva, od najužeg - vojne jedinice, do najšire – jugoslavenske države. Trebalo se žrtvovati za skupinu. U vojsci, kazne su bile uglavnom kolektivne, kao i nagrade. Ako bi netko nešto skrivio, cijela skupina bi zajednički “izdržavala kaznu”, a ponekad je neposlušne i sama kažnjavala. Pojedinac zbog kojeg je skupina kažnjavana nije prijavljivan časnicima, već bi ga zajednički “ćebovala”. Kad sada razmišljam o tom vremenu to brisanje vlastitog identiteta mi zasmeta, ali, moram priznati, tada mi to nije smetalo.