Neposredno poslije oslobođenja zemlje, u travnju 1946., u epidemiološku bolnicu u Beogradu gdje sam radila stigla je direktiva da su potrebni sanitetski radnici na radnoj akciji izgradnje pruge Brčko – Banovići. Iako sam imala samo 18 godina i nikada se nisam odvajala od roditelja i doma, molila sam upravnika bolnice da me pošalje da pomognem akcijašima. Kako sam tamo upućena kao bolničar, primala sam plaću, koja za to vrijeme nije bila mala.