Iako ga je ponekad tukla, njegova majka željela je da bude uspješan, štedjela je, radila kao švelja i pralja, a sve zato da bi voljenog sina poslala u crkvenu školu u Goriju. Unatoč toj činjenici, njegov odnos s majkom je dvojak. Ona je njega voljela te mu je usadila osjećaj samopouzdanja, vjere u vlastite sposobnosti. Samo se jednom obratila vanjskom svijetu i tada je rekla: «On je uvijek bio dobar dječak… Nikad ga nisam morala kažnjavati. Marljivo je učio, stalno čitao i prepričavao, pokušavao razumjeti svaku stvar. Pohađao je školu od svoje osme godine.» (Souvarine, 1989: 19). S druge strane, Staljinov odnos prema svojoj majci dovoljno podkrepljuje ovaj detalj .Jedan od Staljinovih biografa Anton Antonov-Ovsejenko navodi još jedan događaj koji potkrepljuje tezu da nije volio svoju majku. Kada je 1927. došao je u Tbilisi i ugledao svoju majku među svijetom koji ga je dočekao, on joj je tad dobacio: «I ti si došla stara k.?» (Antonov-Ovsejenko, 1986: 239).