tuzan dan za mog didu i moju nanu i mi stalno obiljezavamo ovakve tuzne dogadzaje i moja nana ode u djamiju da se nakloni lijepo ko sto je i njena nana u cast ovog hraborg i dostojanstvenog didinog sefa i bas je gadno vrijeme doslo kad nana nema vise kome da se nakloni. samo jos ovom starkelji od sto ljeta i jadno je to. poglavnika nema nema ni krivosabljasa ni svile, samo osta nana tuzna i ucijeljena i stalno suze lije zbog onog nabijanja na kolac dide a nje same alaha mi. nema ni onog veeelikog komada...zemlje, sad servi preuzeli i onda oni nase ove snase sve sa veeelikim komadima...zemlje...predobijaju i tako se i one popismanile da oprsotis ja ne psujem samo mi se omakne ponekad...nani...a i didi...kad se dobro natjeraju na nesto takvo a ne treba im puno, sitnica i oni odmah u vrelu vatru skacu stas kad je taki temperamenat i mentalitet mesntos ko mentol rahatlokum sa onom nanom tj majcinom dusicom stono je zovu ovi servi, jah. ono sto mirisi kao kod nase brache onaj list.