Krajem šezdesetih godina, IOR postaje jedan od najznačajnijih faktora svjetskog bankarstva. Pod vodstvom Američkog biskupa Paul Marcinkusa, ruku za rukom sa biskupom Paolo Hnilicom, Licio Gelli-em, Roberto Calvi-em i Michele Sindonom, Vatikanska banka postaje sastavni dio svakakvih različitih mafijaških programa. U pranju novca se jako teško moglo razaznati gdje prestaje uloga Vatikana, a počinje uloga mafije. Banco Ambrosiano kojom je dirigirao Roberto Calvi, te brojne fantomske firme iz Paname i Luksemburga kojima je dirigirao IOR, preuzele su kontrolu nad Talijanskim poslovnim bankama i funkcionirale kao podzemni kanal protoka novca i fondova prema istočnoj Europi za podršku o. rganizacijama koje su se borile protiv k. omunista.