Komentar
Seoba Pusto li ces biti, Nevesinje ravno, Rasadnice srpstva, kolijevko lava! Pusto, jer se, eto, seli pleme slavno, A nasa buducnost, gde je ona? - Spava . Vjerovasmo u nju ko u sveti život Vasijija svetog sto klonule snazi! Vjerovali smo u nju ko u vječni život. Vjerujući u vas, o orlovi naši! A sada vjera nasa umire i gasne, Mutno oko gleda u nebo bez zraka... Pred ikonom plaču javor-gusle jasne Jer ostade zemlja bez svojih junaka..
Braćo, zar vas dusa ni malo ne boli? Zar vam nije zao ovih polja ravnih, Gdje se jedno more naše krvi proli I gdje leže kosti otaca nam slavnih? Zar vam nije žao, na ognjištu onom Gdje vas oganj grijo sto ce tudjin biti? Sto že nase gore pogrebnijem zvonom Odjeknuti tužno, a mi suze liti? Il ne znate da je izdajstvo junaku Ostaviti zemlju gdje ga majka rodi? Ostaviti brata, bez snage u mraku, S nevoljama dugim da sam borbu vodi?
O, ne dajte, Srbi, da Vukova ljaga Okalja vam obraz cist ko sunce s neba! Ne idite braco, od rodnoga praga, jer mucenoj zemlji mucenika treba.. Treba muške snage i viteških ruka Treba Obilića i slobodnih lava. Treba više smrti i vašijeh muka, Jer, tamo daleko, naša zora spava...
Prikaži sve komentare (325)