Putovanja
757

Morine ili "Evropski Tibet" u Nevesinju: Stećci kao svjedoci bogate prošlosti i potencijal za razvoj turizma

Piše: E. S. H.
(Foto: Klix.ba)
Na putu od Sarajeva prema Foči, ako idete preko Kalinovika, Uloga i Kifina Sela, uživat ćete u prelijepim prirodnim ljepotama. Tokom vožnje ćete uživati u prizorima planinskih obronaka, vidjeti rijeku Neretvu u njenom početnom toku te jezero u obliku srca u selu Ulog. Na samom ulazu u Ulog, pored znaka za Nevesinje, vide se obilježja za džamiju te pravoslavnu i katoličku crkvu, sve u jednom malom selu, u kojem nema mještana. Ako nastavite put dalje, proći ćete visoravan Morine, ili kako je zovu "Evropski Tibet".

Morine ili "Evropski Tibet", kako mnogi zovu ovu prostranu i valovitu visoravan istočne Hercegovine, nalazi se većim dijelom u Nevesinjskoj općini, dok manji dio pripada općinama Gacko i Kalinovik. Naziv Morine potječe od staroslavenske boginje Morane koja je ljudima donosila smrt. Morana je boginja smrti, tame i podzemlja.

Neopisiva ljepota ove visoravne koja je sastavljena od harmonije kamena i zelenila krije i onu svoju drugu "surovu" stranu. Morine su poznate po jakim zimama i velikim smetovima pa se preko ove visoravni preporučuje prelazak od juna do kraja septembra. Koliko je ovaj predio nepredvidiv govori i podatak iz ne tako davne prošlosti da je na Morinama 9. juna 2005. godine pao snijeg i temperatura se spustila ispod nule. Pastiri koji su uživali u lijepom vremenu i bogatim pašnjacima, našli su se odjednom u velikoj nevolji pa su stoku morali vratiti u niže krajeve.

Nikada Morine nisu bile naseljene stalnim stanovništvom, već planištarima iz okolnih mijesta koji su u ljetnom periodu na planinu izgonili stoku. Posljednjih tridesetak godine i stoke je sve manje na Morinama.

Prema podacima koje su zabilježele austrougarske vlasti, odnosno njihovi činovnici, 1907. godine na ispaši na Morinama je bilo nešto više od 97.000 grla stoke, danas, kako saznajemo, ima nešto više od tri hiljade.

Kako nam je pojasnio arheolog doc. dr. Adnan Kaljanac, naziv "Evropski Tibet" ili "Himalaji", kako još neki prakticiraju nazivati ovo područje, veže se za Morine jer je jasno uočljiva i jasno je da se radi o jednoj modernijoj pojavi.

"Ukoliko se uzmu u obzir geografski uvjeti, konkretno nadmorska visina i konfiguracija terena sa dobro poznatim krajolikom poljana i pašnjaka, kao i vjetroviti, a istovremeno i sunčani uvjeti, asocijacija iz koje je povučena paralela sa Tibetom je jasno uočljiva i pri posjeti ovom lokalitetu je zaista moguće steći osjećaj da se nalazite na nekom potpuno drugom prostoru daleko izvan Bosne i Hercegovine, čak i Evrope", pojasnio nam je Kaljanac.

Nekropole stećaka kao svjedoci prošlosti

Ovo je prostor bogat prošlošću, što s jedne strane znatno utječe na samu turističku ponudu, ali i predstavlja kulturno blago za čitavu Bosnu i Hercegovinu.

Kako nam je kazao arheolog Kaljanac, prostori kao Morine, promatrano iz ugla arheologije krajolika, pružaju značajan uvid u nekadašnji život na našim prostorima te je kroz proučavanje ostataka prošlosti, kao što su naprimjer nekropole, njihove distribucije u prostoru, tradicija i legendi povezanih s njima i sl., moguće u znatno boljoj mjeri razumjeti nekadašnji život koji se odvijao u katunskim naseljima, privredu od zemljoradnje do stočarstva, trgovinu koja je bila uvjetovana blizinom zajednica kao što je Dubrovnik i slično.

"Neophodno je u razmatranje uzeti kompletnu sliku tadašnjeg života te uz promatranje nekropola stećaka, koje za sebe vežu brojne legende, promatrati i prirodu njihovog nastanka od toga da je i danas poznata lokacija zvana 'Majdani', koja samim svojim imenom govori o tome da se tu vadio kamen za izradu stećaka i koja i danas sadrži nedovršene kamene blokove. Moguće je da su ovi blokovi odbačeni već pri svome vađenju jer nisu zadovoljavali neke kriterije za izradu planiranog stećka, ili su pak na toj lokaciji stajali do trenutka kada bi ih neki od majstora preuzeo za dalju obradu", kazao je naš sagovornik dodajući da proučavanje ovih segmenata, kao i brojnih drugih iz svakodnevnog života danas može pružiti čitav niz odgovora putem kojih bi se znatno bolje razumjela i interpretirala prošlost nekadašnjih stanovnika Bosne i Hercegovine.

Svatovsko groblje

Na Morinama imaju tri nekropole stećaka - Ukopno groblje, Djevojačko groblje i Svatovsko groblje. Narodi iz gornje Hercegovine prepričavaju mnoge legende, a jedna od najpoznatijih je ona koja se veže za pedesetak razbacanih stećaka koji se nalaze pored starog makadamskog puta Nevesinje - Kalinovik, u narodu poznatijih kao "Svatovsko groblje".

Za ovu nekropolu stećaka koja se nalazi na Morinama vezuju se tri legende. Najzanimljivija je ona koja govori o ženidbi mostarskog bega Lakšiča koji je preprosio djevojku nevesinjskom begu Aliji Ljuboviću, koja je opjevana i u narodnoj pjesmi. Dok su svatovi lijepu Hajku djevojku iz Zagorja vodili put Nevesinja preko visoravni Morine, lijepo vrijeme se pretvori u nevrijeme.

"Usred ljeta ledena oluja zamete visoravan, pretvori se dan u hladnu noć te se oskudno odjeveni svatovi posmrzavaše i tu okončaše svoje živote, među kojima i lijepa Hajka".

Za razliku od legende, narodna pjesma ima sretniji završetak. Konj sa promrzlom djevojkom ipak stiže u dvore Ljubovića i dovede je onome kome je suđena, a ne rečena. Tako su danas ovi nadgrobni spomenici nijemi svjedoci tužne sudbine lijepe Hajke i njenih svatova.

Druga legenda kazuje kako su se na visoravni Morine na uskom makadamskom putu susreli svatovi. Stadoše jedni drugima na put i kako kazuje legenda, iz inata se ne htjedoše skloniti. Inat donese golemu nesreću i svi pogubiše glave u krvavom boju.

Prema trećoj legendi, na visoravni se "sudariše" dvije vojske. Ljuti boj je potrajao dok jedni drugim sabljama ne posjekoše glave. Legenda kazuje kako su i obezglavljeni "mahali sabljama".

Ipak, u narodu ovog kraja najčešće se pominje i prepričava legenda o tužnoj sudbini lijepe Hajke i njenih svatova.

Istovremeno nam ove nekropole pružaju uvid i u bolje razumijevanje procesa nastanka imena određenih lokacija te je upravo na nekropoli poznatoj kao "Svatovska" ili "Svatovsko groblje" moguće zapaziti promjene imena različitih lokaliteta koje se dešavaju kroz vrijeme.

"Izdvaja se legenda da su na ovoj lokaciji tokom mećave, ili slične nepogode, poginuli svatovi jednog od mostarskih begova, oko 1796. godine, te da je stariji naziv ove nekropole usljed tih događaja za nas zauvijek izgubljen dobivajući novo ime koje je tadašnjim stanovnicima bilo znatno bliže i bolje razumljivo kroz događaje povezane sa pogibijom svatova. Govoreći o ovome, potrebno je naglasiti činjenicu da se na ovom prostoru, iako oni danas predstavljaju upečatljivu pejzažnu karakteristiku, ne može govoriti samo o nekropolama stećaka kao izdvojenom segmentu historije. Ovaj prostor je veoma bogat tragovima prošlosti, od prahistorijskog vremena do novije historije, počevši sa 19. stoljećem i dalje igrajući ulogu od putne trase do pozornice historijskih bitaka kao što je poznata bitka Ali-paše Rizvanbegovića i ustanika 1831. godine ili pak brojnih ustanaka tamošnjeg stanovništva", ispričao nam je arheolog Adnan Kaljanac.

Morine u putopisima Evlije Čelebije

Dalje nastavlja da je značaj ovog prostora uočljiv i kroz činjenicu da su brojni putopisci pisali o njemu te je tako ove predjele moguće pronaći u djelima autora kao što su Evlija Čelebija koji je opisao ove predjele tokom svog putovanja, ili pak Artur Evans koji je obilazeći predjele Hercegovine pružio značajne podatke o nekropolama stećaka, kao i činjenicu da je tadašnje stanovništvo bilo svjesno prošlosti tog područja i da su se brojni lokalni mještani, intrigantno, pretežno žene nevesinjskog kraja, bavili prikupljanjem arheoloških artefakata.

Značajnu ulogu igra faktor razvoja turizma i u Bosni i Hercegovini te je ambijent utjecao na povlačenje analogije sa sličnim krajolikom koji je prepoznatljiv širom svijeta kao atraktivna turistička lokacija.

Istovremeno nam to potvrđuje i značaj Morina kao potencijalne zone za razvoj turizma, a koji svoj prirodni kapacitet znatno pojačava položajem u zaleđu turističkog prostora Jadranskog mora.

U ljetnom periodu na Morinama ima vrlo malo planinara, ali se zato posljednjih godina razvija turizam gdje svake godine dolazi sve više domaćih i stranih gostiju da uživaju u ovoj netaknutoj prirodi.

Planirajte obilazak Morina i prelijepe bh. prirode. Treba vidjeti Uloško jezero u obliku srca na 1.058 metara nadmorske visine koje se ulijeva u Neretvu i nalazi na zapadnom dijelu planine Crvanj, kao i nekoliko katuna sa stadima ovaca i livadama s divljim konjima. Nadamo se da će i ovaj biser Bosne i Hercegovine biti prepoznatljiv na karti turističkih destinacija naše zemlje.