Takode je i Egipat, pod vodstvom Envera Sadata (1970-1981) išao u istom pravcu. Egipat je i dalje smatran, kako od lokalnog stanovništva, tako i Arapa iz drugih dražava, centrom arapskog svijeta, ali je sada arapska zajednica i panarabizam zadobio drugi oblik. Cak je i Oktobarski rat 1973. godine protiv izraelskih snaga na Sinaju i Golanskoj visoravni imao, prije svega, namjeru da dovede Egipat i Siriju u bolju poziciju za pregovore o politickom uredenju. Sadatovo putovanje u Jerusalem u novembru 1977. godine, te mirovni sporazum iz Kemp Dejvida (Camp David Accords), potpisan u septembru 1978. godine, koji je rezultirao prividnim hladnim primirjem izmedu Izraela i Egipta, samo su neki od Sadatovih poteza koje je povukao slijedeci svoje ideje. Sadatov glavni cilj bio je rješavanje ekonomskih problema, te je uvijek težio da ide korak ispred ostalih (arapskih država), što se može vidjeti i iz potpisivanja primirja sa Izraelom.