...govorim o šupljiranju bivših komunista koji su "morali uć u partiju" iako im je srce i duša "čeznulo za crkvom / džamijom". svaki sustav preferira ideološke istomišljenike, onda "komuniste" danas "vjernike". a sve go lažnjak.
...jorče, karijerista je vazda bilo. onda su takvi srali i davili sve uokolo sa komunističkim frazama, a danas ispaljuju biblijske i kuranske citate. fukara, po naški rečeno.
...jorče, ja prilično dobro umijem "kalibrirati" rečenicu, tako da ne ostavim prostora za pobijanje iste. dakle, eno je gore, i kaže što je rekla. ostalo je tvoje tumačenje, koje nije netačno, ali ne ulazi u "gabarite" mog komentara.
Pravi komunisti tj, članovi partije nisu imali nikakve potrebe ni želje primirisati džamiji ili crkvi. Religija je opijum za narod. Šta će u crkvi ili džamiji kad ne vjheruju u boga ?
Ta tvoja pritužba da članovi partije nisu smjeli ni priimirisati crkvi li džamiji, isto je kao da si rekao da velikosrbi i četnici nisu ni smjeli primirisati mektebu, džamiji, nisu smjeli ni pomisliti na bajram i klanje kurbana a kamoli na primjer ići na hadž u Meku.
Dalje, moji se roditelji nisu oprostili od karijere, a obilježavali su sve te praznike, nisi bili članovi partije, i oboje bili sa fakultetskim diplomama ii radili u svojoj struci. Komšije koje smo imali u ta vremena bili su uspješne zanatlije ili zaposleni bez problema.
Te priče da se oprosti od posla ili svoje struke ili karijere okači mačku o rep ili laži nekom drugom. Nije tako bilo.
york vadi što se izvaditi ne može ... da york ... za vrijeme komunista licemjerje nije bilo dobro došlo kao sad ... nisi mogao računati na partijsku karijeru ako ideš u crkvu ili džamiju ... a stručnjaci su bili stručnjaci bez obzira na to šta su izabral
Ispitivan i proganjan nije bio niko ko za bajram nije došao,na posao, ali mu je bio minus zbog izostanka s posla kao kad bi izostao s posla bilo koji drugi dan.
ne dipr živ bio ... moralo se doći i puspasiti na posao jer nije bio državni praznik ... poslije bi svi bježali kući a ostali ih pokrivali ... isto je bilo i za božiće ... ovo naravno nije vrijedilo u onim slučajevima gdje se onoga ko ode nije moglo "pokrivati" ... kakva proganjanja kakve budalaštine ... istina je da se u socijalizmu imalo šta raditi i moralo se raditi ... a sad nema šta ni za božić ni za bajram ... svaki dan praznik ... al u vašim bolesnim glavama
koji ste vi bolesnici ... vi bi meni sad objasnili da mi nemuslimani nismo za bajram išli kod naših drugova muslimana za bajram i jeli baklave (i ostale kolače) a roditelji im kući bili ... jok, eto ja sanj'o
mi smo se duplo iskrenije radovali bajramima i božićima nego vi danas ... ovo danas je čisto licemjerje .. nek vide komšije da se ima (i onda kad se nema)
dakle ... nije bilo sputavanja i nisi imao kome prkositi ... i reko ja, pa evo ponavljam : ja sam se radovao bajramu, a nisam musliman ... a sad evo smijete sve pa vam osto samo prkos (čast rijetkim izuzecima) ... radije malo razmisli o tome
ostavio djecu s posebnim potrebama bez nadzora ... za to se braco išlo u zatvor ... posljedica nije bilo vjerovatno zato što je bio bajram, pa da ne bi bilo na vjerskoj, tj nacionalnoj osnovi nešto ....
jesam gledao i znam kad je to bilo ... u to vrijeme je postojala velika opasnost da u yu uđe ruska vojska (rezolucija informbiroa) ... pola ck sarajevskog je pobjeglo u šumu da sačeka ruse ... problema je imao i recimo otac emira kusturice koji je otvoreno navijao za ruse ... za te proruske likove je napravljen i "goli otok" ... što se mene tiče, sve je bolje nego da su nas okupirali rusi ... nakon što je umro staljin, od pedeset i neke, sve je to popustilo ... a definitivno nije imalo veze s vjerom, nikad
a na kraju godine su ("zločesti komunisti"), radili završni račun ... pa ako je firma imalo držala do sebe dijelila se "trinaesta plaća" ... što bi na zapadu rekli, "božićnica" ... a sad otkao smo se "oslobodili", trinaesta plaća postala misaona imenica
Tito nije nametnuo Muslimane, već je Džemal BIjedić tražio Muslimane. U to vrijeme nije se niko sjetio Bošnjaštva koje je ljudima palo na pamet tek kad je na vidiku bio raspad bivše Jugoslavije.
Tito nije zabranio Bosanstvo jer su svi su stanovnci Bosne bez obzira na religijsku pripadnost bili Bosanci bez problema i ičijih prigovora.
Od 1974-e ljudi su se na popisu stanovništva i drugdje uredno izjašnjavali kao Muslimani (sa velikim M) jer je to bilo prihvaćeno Ustavom SFRJ, tako da ih niko nije proglašavao teroristima i fundamentalistima.
Prije 1974-e niko nije muslimane proglašavao teroristima i fundamentalistima kad bi rekli da su muslimani, jer je to bila samo vjerska odrednica, isto kao subotari, pravoslavci, katolici, i nije bilo problema.
Problema je bilo sa onima koji su bili članovi partije, dakle javno prihvatili da je religija sredstvo manipulacije ljudima, a i dalje su slavili vjerske praznike. Jedno ili drugo, a ne obadvoje.
Bosanstvo je zabranjeno nakon zadnjeg rata
Nije istina da si se morao oprostiti i od vjere i od Boga ako si želio napredovati, jer se moji roditelji toga nisu odrekli a napredovali su sa fakultetskim diplomamama, školovanji u Titovom sistemu, i radili u svojoj struci, i nisu bili članovi partije (SKJ).
Ali bilo je ljudi koji se nisu željeli odreći vjere i vjerskih praznika, a gurali su se da postanu članovi SKJ vjerujući da će im članstvo u SKJ pomoći da napreduju.
Ideja komunizma odbacuje religiju kao sredstvo manipulacije ljudima, ili kraće rečeno - religija je opijum za narod. Tako da ako je neko postao član SKJ, a otkriven kako ipak potajno šuruje sa relligijom, bio bi kažnjen jer je lagao da je shvatio da je religija za opijanje masa.
Bićeš vjernik, ili ćeš biti član SKJ - ne oboje u isto vriujeme. Zato što jedno drugo isključluje - kler je veliki protivnik komunizma i marksizma, a te ideje su veliki protivnici religije.
Vjernik se moglo biti i napredovati, ali drži se dalje od partije i čuvaj vjeru kao privatnu stvar.
@York ajd ne izmiščjaj. Ići na ukop umrlom prijatelju ili članu familije nikad nije bio problem jer su se dženaze redovno obavljale. Po tvojoj logici niko od vjernika u Bosni ne bi imao posla jer su vjernici išli na dženaze. Dženaze nisu bile zabranjene.
Problem je bio kad bi se nenajavljeno izostalo s posla da bi se nenajavljeno izostalo s posla da bi se išlo na bilo kakav ukop - hrišćanski/ateisički/dženazu - svejedno, isto kao i kad bi se nenajavljeno izostalo s posla iz bilo kojeg neopravdanog razloga (neopravdan je kad bi razlog bio bezvezna stvar kao na primjer "idem na livadu da se odmaram, ili idem u kupovinu, ili dolaze mi gosti", i sl.)
Otac mi je išao na mnogo dženaza, ali je prethodno najavio u preduzeću da će izostati jer ide na dženazu. I nije bilo problema.
Da nije najavio, već se jednostavno ne bi pojavio na poslu bez ikakve najave, a bilo je takvih ljudi, onda bi takav pred disiplinskom komisijom radničkog vijeća dobio minus.
