Završni tekst u “Eliti” je esej o Dobrici Ćosiću, u kojem pišete i kako je svoju brigu za naciju pretvorio u biznis. Esej ste posvetili njegovim žrtvama. Koliko vam je proces pisanja pomogao da shvatite te demonske transformacije pisaca? MIRKO KOVAČ: Ono što mi je najdragocjenije u tom tekstu, jest da sam se uspio zadržati na činjenicama. A te činjenice, te fusnote su strašne jer shvatite koliko je oko njega mrtvih, koliko je ljudi stradalo. Ne mogu, pogotovo u stanju u kojem se trenutno nalazim, ne mogu podnijeti ljude koji pronalaze lijepe riječi za Ćosića- toliko me zaboli kad čujem: Pa, čekaj, on je samo pisac, on ima pravo na svoje mišljenje. Moramo znati što je zlo, ne smijemo se praviti blesavi pred tom činjenicom, moramo nazvati stvari pravim imenom.