Levhe predstavljaju kaligrafske ispise iz Kur\'ana, koji svojim krasnopisnim vizualizacijama izrazavaju odnos sakrosantnosti prema kuranskoj rijeci kao materijalizaciji logosa, ali se zadrzavaju u mediju pisma, izvorne grafije, dakle, kojoj razmicu granice s ciljem estetske nadogradnje komunikativne funkcije te rijeci, ispitujuci dokle je moguce u tom smjeru ici, a ipak ostati u sferi pisma, i oblikotvornom vjestinom potencirati posebnost sadrzine kuranskih odlomaka kao glasa koji nije od ovoga svijeta.
